SLIČNOST U GRAĐI ŽIVOTNIH VRSTA

Bismillahi Rrahmani Rrahim,

Sada se postavlja pitanje kako je uzvišeni Bog stvorio životne vrste? Da li ih je, možda, stvorio postepeno ili odjednom, i kako je to konkretno uradio? O tom pitanju su se u nauci vodile mnoge rasprave, međutim odgovora, bar za sada, nema. Možda ćemo odgovor na to pitanje pronaći u slijedećem ajetu:

"Allah vas od zemlje poput bilja stvara...".

(Kur’an 71 : 17)

Kako vidimo, uzvišeni Bog stvaranje ljudi upoređuje sa stvaranjem bilja. Kako Bog stvara bilje? Mi prvo posadimo sjemenku, pa iz iste, prema Božijoj odredbi, izraste stabljika, deblo, krošnja i na kraju plod. Proces stvaranja započinje sjemenkom, a završava plodom. Radi što lakšeg razumijevanja ovih tajni predlažem da zaključimo da je sjemenka evoluirala u stabljiku, stabljika u deblo, deblo u krošnju, a krošnja u plod. Naime, iz sjemenke će izrasti stabljika prema programskom sistemu kojeg je Tvorac Kosmosa uprogramirao u tu sjemenku. Na isti takav način će iz stabljike izrasti i ostali dijelovi biljke. Dakle, ti procesi se ne dešavaju stihijski, ni slučajno. Isti se dešavaju isključivo prema Božijoj odredbi. Pošto uzvišeni Bog i nas ljude stvara "poput bilja" to, po logici stvari znači da je i na primjeru stvaranja čovjeka prvo “posađena» početna sjemenka života iz koje je poslije, prema Božijoj odredbi, izraslo stablo života. A plod na tom stablu je – čovjek. Ako se to zaista desilo, u tom slučaju su iz te početne sjemenke, prema Božijim programskim, kibernetskim i informacionim sistemima i zakonitostima, "izrasle" životne vrste. Te životne vrste su "izrastale" iz jednog oblika u drugi na približno sličan način kao i kada kod neke voćke u našoj bašći iz sjemenke izraste korijen, iz korijena stabljika, iz stabljike deblo, iz debla krošnja i na kraju iz krošnje plod.

Između svih vrsta u stablu života postoji neraskidiva organska, odnosno životna povezanost, koja je veoma slična povezanosti između korijena, stabljike, debla, krošnje i ploda kod neke voćke. Isto kao što je stablo neke voćke u našoj bašći postepeno raslo, tako je i naše stablo života postepeno raslo dok iz istog nije izrastao njegov plod – čovjek. Isto kao što ne možemo reći da je kod neke voćke u našoj bašći poslije izrastanja korijena slučajno narasla stabljika, pa deblo, krošnja i plod, iz tih istih razloga ne možemo ni reći da su se u stablu života na našoj planeti Zemlji životne vrste slučajno preobrazile iz jednog oblika u drugi. Isto kao što ne možemo reći da je kod neke voćke korijen evoluirao u stabljiku, stabljika u deblo, deblo u krošnju, a krošnja u plod, iz tog istog razloga ne možemo ni reći da su životne vrste na Zemlji evoluirale iz jednog oblika u drugi.

Naša planeta Zemlja podsjeća na “saksiju” iz koje je, poput kakve biljke, iz početne sjemenke života “izrastao” čovjek.

Sličnost u građi životnih vrsta

Pažljivim izučavanjem svih životnih vrsta, posebno njihove građe i životnih funkcija, možemo otkriti da stvaranje našeg stabla života do krajnje zbunjujućih granica podsjeća na izrastanje bilja, te da možemo bez ikakvih dilema zaključiti da je čovjek zaista “izrastao” poput ploda na nekoj biljci. Evo nekih konkretnih argumenata:

“Postoji sličnost u tjelesnoj građi kod svih životnih vrsta. Kod vrsta koje žive na kopnu razvile su se noge, kod vrsta u vodi razvila su se peraja, a kod vrsta koje lete, umjesto prednjih nogu razvila su se krila. Ptice imaju jedan par nogu, a anatomska građa otkriva da im krila pretstavljaju drugi par koji je dobio novu funkciju.

Peraje kod riba su u stvari dva para nogu koje omogućavaju kretanje u vodi.

Iako zmija nema nogu anatomska građa pokazuje sakrivene noge u skeletu.

Čovjek ima po pet prstiju na svakoj ruci i nozi, majmun takođe. Miš i gušter isto tako. Čak i slijepi miš ima isto toliko skrivenih prstiju.

Srce i krvotok rade na istom principu kod kita, miša, majmuna, čovjeka i slijepog miša.

Sve ove vrste imaju vene, a srce je kod svih sa četiri komore.

Nervni sistem koji se sastoji iz mozga, kičmene moždine i živaca isti je kod svih vrsta.

Muskulaturni sistem sa mišićima, skelet i skeletni pribor….sve kosti sa manjim i neznatnim razlikama su slične jedna drugoj kod svih životinja.

Genitalni sistem je isti kod svih životinja.

Trudnoća kod žene traje devet mjeseci, kod kita i viših majmuna, takođe devet mjeseci. Čak je i period dojenja dvije godine.

Anatomija otkriva u čovjekovom skeletu pršljenove repa, koji se nalaze i kod majmuna.

Vratnih pršljenova kod čovjeka ima sedam, kod ježa i žirafe isto toliko, bez obzira na dužinu vrata.

Dijete u majčinoj utrobi se razvija po etapama. U prvoj etapi slično je ribi. Ima škrge. U slijedećoj mu se razvija rep koji kasnije prelazi u atrofično stanje. u trećoj etapi dijete je potpuno pokriveno dlakom kao majmun, a onda dolazi do opadanja dlakavosti sa tijela, osim prostora na glavi.

Mišići koji pokreću uho magarca, kod čovjeka su zakržljali, jer su izgubili prvobitnu funkciju.”²⁵

“Zaista je čudesna činjenica – i mi tu čudnovatost lako previđamo zbog toga što nam je bliska – da su sve životinje i sve biljke svih vremena i na svim prostorima povezane među sobom u grupe, podređene grupama, na način koji svuda vidimo…”²⁶

“Srodnosti svih bića iste klase katkad su predstavljene u obliku velikog drveta. Ja mislim da to upoređenje dobrim dijelom izražava stvarnost”²⁷

“Sve jedinke iste vrste, i sve vrste istoga roda, ili čak više grupe, potomci su zajedničkih predaka…..”²⁸

25) Dr Mustafa Mahmud: “Kur’an – Savremeni pokušaj razumijevanja”, str.35 i 36, izd. Islamska misao, Sarajevo 1981.g.

26) Čarls Darvin: ibid, str.128.
27) Čarls Darvin: ibid, str.129.

28) Čarls Darvin: ibid, str.423.

“Embrioni sisara, ptica, gušterova i zmija, a verovatno i kornjača, u svojim najranijim stupnjevima razvića su krajnje slični jedni drugima”²⁹

“Šta može biti zanimljivije nego to da su: ruka čoveka, sagrađena za hvatanje, noga u krtice, sagrađena za kopanje, noga u konja, perajasta noga u morske kornjače, i krilo u ljiljka, sagrađeni po istom uzoru, i da sadrže slične kosti, u istom relativnom položaju”³⁰

“SVA ŽIVA BIĆA IMAJU MNOGO ZAJEDNIČKOGA: U HEMIJSKOM SASTAVU, U SVOJOJ ČELIJSKOJ GRAĐI, U ZAKONIMA RASTENJA………..”³¹

Mogli bismo navesti i veći broj drugih primjera. Zar sve ovo ne predstavlja neoboriv dokaz da su svi oblici života na našoj planeti Zemlji zaista rasli i izrasli na jednom te istom stablu života?

Životne vrste su u stablu života međusobno vezane čvrstim organskim vezama i zakonima rastenja praktično na isti način kao što su i kod neke voćke u našem vrtu međusobno povezani svi sastojci koji su izrasli na toj voćki.

Svi oblici života u stablu života su “izrasli” upravo onako kako bi izrasli da je na našoj planeti Zemlji, nakon njenog stvaranja, “posađena” početna sjemenka života sa unaprijed utvrđenim kompjuterskim programom za stvaranje svih oblika života. A “plod” koji je u skladu sa tim programom izrastao na toj voćki je, u smislu ove hipoteze, – čovjek. Čini nam se savim logičnim da se to zaista tako i desilo. Međutim, moramo reći da je to samo naše mišljenje. A da li je isto ispravno i da li su životne vrste zaista “izrasle” iz početne sjemenke života to samo zna Tvorac života na Zemlji, Uzvišeni Allah,dž.š.

Voćke s jednog drveta

Mirza Hasin Ali, sin bogatog Perzijanca, progovorio je u usamljenoj bašti, o doktrini “Jedinstva cjelokupnog čovječanstva”. Od tada pa nadalje, on se obraćao svim sljedbenicima i pristalicama: “Mi smo voćke sa jednog drveta i listovi sa jedne grane. Treba da jedno drugog štitimo svojom ljubavlju i jedinstvom. Svjetlost jedinstva je toliko jaka da može da obasja cio svijet”.

(Jozef Finci: “Vjerovanje u čudo”, “Oslobođenje” od 7.12.l986.g.)

29) Čarls Darvin: ibid, str.404 (citat fon Bera).

30) Čarls Darvin: ibid, str.399.

31) Čarls Darvin: ibid, str.441.

Dr Mustada Mahmud u svojoj knjizi “Od sumnje do vjerovanja”, izd. Starješinstvo islamske zajednice u SR BiH, Sarajevo, 1987.godine kaže slijedeće:

“SVI POTJEĆEMO IZ JEDNOG, ISTOG KORJENA………”