Bismillahi Rrahmani Rrahim,
Olovka od cvijeća
Kažem sam sebi:
Uzmi olovku od cvijeća.
Neka ti stihovi budu leptiri.
Neka ti miris ruže
bude mastilo.
Posadi sjemenke iz svoje duše.
Izaberi najljepše koje imaš,
od smaragda i dijamanata,
koje u bašti tvoga srca
ponekad izrastu.
Piši, stalno piši,
sve dok budeš imao
dovoljno snova
za mastilo tvoga pera.
Šta je za mene pjesma?
Pjesma je za mene sjemenka
koju posadim u bašti moje duše,
pa čekam da izraste.
Tako postanem baštovan.
Mlade stabljike njegujem
Otkucajima svoga srca.
Okitim ih cvijećem
iz mojih snova.
Od krila leptira im napravim
cvijetne haljine
za mlade nevjeste,
pa im se udvaram.
Recitujem im pjesme
iz cvrkuta poljskih ptica.
Od sunčevih zraka im napravim koprenu.
Mladenke, lijepe i nagizdane
uhvate se u kolo udavača.
Uskoro dodju prosci,
pa iz kola odvedu najljepšu nevjestu.
PJEŠČANI SAT
Život je pješčani sat.
Sitni pijesak prosipa sekunde,
minute, dane i godine,
pa nam od njih,
još za našeg dunjalučkog života,
pravi nadgrobni spomenik.
Gledam svoje lice,
pješčani sat se rascvjetao u bore,
a u njima sunčane pjege,
sa izgorjelim otkucajima dunjalučkog vremena.
Sitna zrnca pijeska
skinuše snijeg sa planine,
pa mi okitiše kosu.
Nek' se vidi bijeli behar
što cvate u jesen života.
Nema više puteljaka iz mog djetinjstva.
Sitni pijesak ih već poodavno zatrpao.
Nema tračnica kojima je voz života,
prevozio moje srednjoškolske dane.
Nema ni spomenara.
U njima je već sve zapisano,
pa nema više šta da se doda.
Treba još samo,
da se slovima iz pješčanog sata,
na nadgrobnom spomeniku života,
sitnim zrncima pijeska
napise moje ime.
Starcu s ulice
Ostarjele godine si natovario
u vreću punu kamenja,
pa je nosiš na plećima.
Teret težak – pretežak.
Djetinjstvo ti se pretvorilo
u bore na licu.
U kosi ti izrasle
bijele rade,
pa pletu tananu mrežu
da u njoj umrlo sunce
novi san usnije.
Dragi Bože
Hvala Ti što mi darova
oči koje vide.
Hvala Ti što mi darova
uši koje čuju.
Hvala Ti što mi darova Sebe.
A šta da ja Tebi darujem?
Ja imam samo dušu
u kojoj meleki
Tebi sedždu čine.
Moja tuga
Uzvišeni Allah nam kaže:
Učite, čitajte i razmišljajte,
idite ka putevima znanja.
Ja Ga poslušah.
Poslušah svog Plemenitog Gospodara.
U mraku dunjaluka uhvatih pticu od svjetla,
otkrih gnijezdo u kojem nosi jaja zlaćana.
Uzeh pero i nasuh u njega mastilo od svjetla,
pa rekoh: Dođite draga braćo,
dođite da ugasimo mrak,
iz svakog oka i svakog srca.
Daću vam svima zvijezde blještave,
nekom devet, nekom tri, a nekome jednu,
pa ćete vidjeti čuda neviđena.
Nasta mukli tajac. Braća se zgledaše,
pa rekoše: Šta to ovaj nama priča?
Kakve zvijezde blještave?
Kakvo je to mastilo od svjetla?
To su samo bajke prijašnjih naroda.
Pa okrenuše glavu.
Tog trenutna osjetih veliku bol u duši.
Sva nebeska svjetla se pogasiše. Nesta duge
koja je najavljivala svitanje nove zore.
Čaki i sunce gorko zaplaka.
Takva rijeka gorčine još nigdje nije potekla.
Srce mi tiho šapnu: Ne sikiraj se.
Nije svjetlo za slijepe.
Nekako se smirih. Uzeh devet svjetiljki,
pa tri, pa jednu. Od njihovog svjetla načinih
serđadu za moje srce,
i molitvu za moju dusu.
Zvjezdani at
Oblak je moj jedrenjak
s kojim plovim do sunca.
Zvijezde padalice su moji galebovi.
Na nebeskom moru svjetionik
sa devetnaest i sedam
nebeskih svjetiljki.
Uzeh te svjetiljke,
pa na svom jedrenjaku
doplutah do zemlje.
Evo vam braćo vaše oči.
Evo vam vid sunca.
Pogledajte, progledajte.
Imam svjetla za sedam mora.
Imam sunca za devetnaest gora.
Od tog svjetla napravite
zvjezdanog ata,
pa se popnite do najviše zvijezde.
Nasta tišina.
Nasta tajac.
Moja braća ne htjedoše da plove
na krilima zvjezdanog ata,
Gledaju me mrklim očima
U njima im mrkle strijele
Ubiše mi dušu, ubiše mi srce
pa sada mrtav hodam po ovom dunjaluku.
Ikre
Draga braćo,
Uzvišeni Bog nam reće:
Ikre Bismi Rabike,
a nevjernici umjesto nas
popeše se u nebeske bašte
pa sada ubiru zvjezdane plodove.
Nevjernici umjesto nas
uzeše vodu,
pa od nje napraviše svjetlo
da nam oči ne budu slijepe,
a mi tiho šapućemo:
Ikre, ikre, ikre.
Nevjernici uzeše olovke
pa napisaše knjige
u kojima raste zrnevlje znanja,
a u našim rukama se
kukolj rascvjetao.
Ajnštajn napravi uzde
da ukroti vatrenog ata
iz srca zemlje,
a mi zadivljeni
gledamo iz prikrajka
kako se taj at
brzinom svjetla
penje ka nebu.
Jeste li čuli za Arhimeda i Teslu,
Paskala, Vata, Faradeja,
Mendeljeva i mnoge druge?
U rukama im izvor
iz kojeg, umjesto vode, teče svjetlo,
a mi žedni i jadni,
dolazimo na taj izvor,
pa od njih krademo
poneku kap znanja,
i tiho šapućemo:
ikre, ikre, ikre.
Draga braćo,
Zamolih Boga da nam spusti s neba
poneku baklju svjetla,
pa vam donesoh,
devet zvijezda, pa tri, pa jednu,
donesoh vam i devetnaest duga
sa sedam prekrasnih boja,
a vi slijepi i čoravi,
pa mi kažete:
Možda je to pokuđeno,
možda je to grijeh.
Ashabi nisu spominjali te zvijezde,
Nisu se penjali na nebo da dodirnu
tu zvijezdu svjetlicu.
I okrenuste glavu.
Sada iz prikrajka dunjaluka
virite nevjernike,
pa ih molite za poneku kap znanja,
i tiho šapućete:
Ikre, ikre, ikre.
Allah je najljepše svjetlo
Dragi Bože,
Razmišljam o blagodatima dunjaluka,
pa se pitam:
U kojoj bašći raste
najljepši cvijet?
U kojoj bajci je skriveno
najvrednije blago?
Tad' mi melek iz moje duše reće:
Ima jedno vječno svjetlo.
Ima jedan vječni sjaj.
Od tog sjaja nasta đennet,
Od tog svjetla nasta raj.
Ima jedna Riječ,
umilna i draga,
koja vrijedi više
od najvećeg blaga.
Koja je to Riječ?
Srce mi tiho šapnu:
Odgovor je samo jedan.
Allah je najljepše Svjetlo.
Samo Je Allah Jedan.
Kur'an
Kur'an je svjetlo koje govori.
Kur'an je oko koje nas gleda.
Kur'an je duša
u kojoj meleki
Uzvišenom Allahu seđdu čine.
Kur'an je đennet
čije bašće se prostiru
od našeg srca
do naše duše.
Sve cvijet do cvijeta,
dragulj do dragulja.
Đennetske hurije
došle ovdje do nas
u naš dunjaluk.
Donijele nam đennetske darove:
Svilene serđade,
zlaćane tespihe,
i glas ezana sa minareta.
Došli i meleki
da broje seđde,
pa zikre:
Naš Milosrdni Gospodaru,
neka je za svagda,
slavljeno i hvaljeno
sveto ime Tvoje.
Slike iz dnevnika mog života
Prvi dan
Draga braćo,
Želim da vam danas nešto kažem,
ali, vi nemate uši kojima ćete čuti,
nemate oći kojima ćete vidjeti.
Samo govorite: «Ne razumijemo» i «Ne znamo»!
Pa, kako ćete znati,
i kako ćete razumjeti,
kada ste u treći milenij
donijeli misli iz kamenog doba?
A dunjaluk vam omilio.
Samo gledate šarene laže života,
pune raskoši,
i raznih divota?
Sedmi put vam kažem,
i devetnaesti put vam kažem:
Dužni ste da iz Kur'ana
uzmete prelijepe dragulje
učenosti i znanja
da vam kalem i pero u ruci
budu draži od vaših imanja.
Dužni ste da otvorite
devet skrivenih knjiga,
tri, i još jednu,
pa će nestati svih vaših briga.
Iz njih će vas obasjati svjetlo nebeskih kandilja.
Vaše bašće će biti prepune raznih blagodati,
i raznovrsnog obilja.
A vi mi rekoste:
«Šta to ti nama pričas?
Možda je to pokuđeno. Možda je grijeh,
da koprenu mraka sa naših očiju ti skidaš.
Drugi dan
Draga braćo,
Danas vam donesoh najljepši dar.
Donesoh vam slike Božije moći
iz svijeta nevidljivog atoma.
Ja Rabbi.
A vi, namrgođena lica,
okrećete glavu i govorite:
«Pa, takve slike nisu gledali ashabi“.
Ja Rabbi.
Možda je to pokuđeno.
Možda je to grijeh.
Možda to nisu sevabi.»
Ja Rabbi.
Draga braćo,
Većeras gledam na televiziji
jedan od vas
govori o nauci i znanju,
a ne zna čak ni abecedu iz knjiga
o Božijem stvaranju, i Božijem postojanju.
Draga braćo,
Ponovo vas pitam
zar vam nije drago
što nam Uzvišeni Allah pokazuje
Svoja čudesna znamenja
Sjajnija od Sunca,
ljepša od dragog kamenja?
Braća me pogledaše,
pa rekoše:
«Kakvog dragog kamenja?
kakvog Sunca?
«Šta to ovaj stalno priča?
Šta to ovaj stalno bunca?»
Draga braćo
Kažete da ste veoma pobožni,
i da je vaš iman dosegao
do nebeskih visina.
A moje srce mi kaže
da ste od Islama daleko,
bar milion svjetlosnih godina.
Moje srce
Otvorih srce da vidim
šta to u njemu ima,
i šta to u njemu piše.
Kad' tamo
mnogo meleka
pred Allahom pada na seđdu,
pa tiho jeca, i uzdiše.
Nas Milosrdni Gospodaru
neka Tvoje sveto Biće
bude zora
koja u našim dušama sviće.
Neka Te dodirnu naše suze ljubavi.
Neka Te u Kosmosu
sve hvali i slavi.
Odaćemo Ti i našu najskriveniju tajnu:
Zaljubljeni smo u Tebe,
pa želimo da Ti darujemo našu ljubav
vječnu i trajnu.
