KOSMIČKA BRZINA

Bismillahi Rrahmani Rrahim,


Čovječanstvu je trebalo više od jednog milenijuma da izračuna kosmičku brzinu. Da smo ranije poznavali tajne iz sure al-Fatiha ne bismo morali čekati više od hiljadu godina da izračunamo navedenu brzinu, već bismo je uzeli iz te sure i upotrijebili u nauci.

Prva kosmička brzina u al-Fatihi

I danas ponovo razmišljam o al - Fatihi. Razmišljam o zakonitostima Univerzuma koje susrećemo u matematičkoj slici te sure. Ovoga puta pokušat ću otkriti da li postoji neka veza između kosmičke brzine i te sure. Ustvari, interesuje me možemo li uz pomoć teksta al-Fatihe izračunati kosmičku brzinu.

Prije toga podsjetićemo se šta je to kosmička brzina?

Prva kosmička brzina za Zemlju je ona brzina koja će omogućiti nekom tijelu da se kreće oko Zemlje po krugu. Ta brzina se može izračunati na slijedeći način:

V1 = Drugi korijen iz veličine (Rg » 7,9 km/s)

R = poluprečnik Zemlje

g = gravitaciono ubrzanje na površini Zemlje

Dilema je možemo li tu brzinu izračunati koristeći tekst al Fatihe? Odgovor je slijedeći: Možemo. Možemo je izračunati uz pomoć korespondirajućih parametara iz teksta al-Fatihe. Koji su to parametri? U prethodnoj formuli imamo veličinu "g". Radi se o gravitacionom ubrzanju u prirodi. Ranije smo naveli da u tekstu navedene sure imamo silu gravitacije koja međusobno povezuje sve konsonante iz te sure. Zbog toga trebamo u prethodnu formulu, umjesto sile gravitacionog ubrzanja, staviti silu gravitacije koja povezuje navedene konsonante. Što se tiče veličine "R" koja se odnosi na poluprečnik Zemlje, analogna veličina u al-Fatihi je broj konsonanata u toj suri. Kada ta dva parametra iz al-Fatihe stavimo u korelaciju jedan s drugim, kao rezultat dobit ćemo prvu kosmičku brzinu. Evo tog primjera:

Prva kosmička brzina

izračunata uz pomoć parametara iz al-Fatihe

V1 = [(g x 100) : R] = (981:124) = 7,9

v1= prva kosmička brzina na Zemlji
R = broj konsonanata u al-Fatihi

g = sila gravitacije koja međusobno privlaći

konsonante u al-Fatihi

R = 124;

g = 9,81;

Kako se vidi, prvu kosmičku brzinu možemo izračunati koristeći tekst al-Fatihe.

Druga kosmička brzina

Druga kosmička brzina je brzina koju neko tijelo mora postići da savlada privlačnu silu Zemlje i postane satelit Sunca. Tu brzinu možemo izračunati na slijedeći način:

V2 = Drugi korijen broja 2 x [(g x 100) : R] =

= (981:124) = 11,2 km/s

Kako se vidi, zaista postoji mogućnost da uz pomoć korespondirajućih ili analognih parametara iz teksta al-Fatihe izračunamo prvu i drugu kosmičku brzinu za Zemlju.

Podsjećam čitaoce ovog teksta da je čovječanstvu trebalo više od jednog milenijuma da izračuna tu brzinu. A formula za izračunavanje te brzine nalazi se u al-Fatihi. Da smo ranije poznavali ove tajne ne bismo morali čekati više od hiljadu godina da izračunamo navedenu brzinu. Dovoljno je bilo samo da uzmemo prethodno navedene parametre iz teksta te sure, pa da saznamo navedenu brzinu. I ta činjenica ukazuje na potrebu da što više izučavamo tekst Kur'ana i da u istom tražimo i nađemo odgovore na mnoga pitanja iz oblasti nauke i znanja.

PRIČE (7)

Bismillahi Rrahmani Rrahim,


MJESEC

Na dan 25.03.1994. godine u 19 sati i 10 minuta na nebu iznad Trenice, u neposrednoj blizini Novog Travnika, pojavila se misteriozna figura. U prvom trenutku ta figura je imala oblik spljoštenog balona, a kroz nekoliko trenutaka taj balon je dobio oblik ogromne đinovske kruške. Rubove te “kruške” je obavijao taj tanki sloj prozirnih oblaka, pa je izgledalo kao da je neko uzeo dugu pa sa njome omotao tu figuru. U unutrašnjosti te figure nalazilo se vedro plavo nebo.

Inače, u tom trenutku je nebo nad Trenicom bilo potpuno vedro i bez ijednog oblaka. Sunce je tek bilo zašlo, a na nebu se nalazio puni mjesec. U trenutku kada se pojavila ta figura mjesec je “nestao” sa neba. Zapravo, mjesec je zaklonila ta figura. Međutim, misterija je u tome kako je ta figura mogla da zakloni mjesec. Naime, ta figura je imala samo jedan mali uski sloj prozirnih oblaka na svom rubu, a u njenoj unutrašnjosti je bilo vedro plavo nebo. Dakle, mjesec nije mogao da zakloni taj uski prozirni sloj oblaka, a ni vedro nebo u njenoj unutrašnjosti. U toj figurni nije bilo nešto što bi moglo da zakloni mjesec. a mjesec je ipak nestao. Dilema je gdje je nestao i kako je nestao.

Kroz nekoliko trenutaka ispod donjeg rubnog dijela figure pojavili su se mjesečevi zraci, pa su obasjavali zemlju. Mjesec je svojim punim sjajem obasjavao Zemlju iako ga nije bilo na nebu. Izgledalo je kao da ga je zaklonila neka nevidljiva pregrada ili zastor, i da mjesec iza tog zastora obasjava zemlju. Taj spektakl se jednostavno ne može opisati. Na nebu se nalazila ogromna prozirna figura, a ispod te figure zemlju su obasjavali zraci mjeseca kojeg nije bilo na nebu. Taj prizor smo posmatrali bez daha. Bili smo iznenađeni i zbunjeni. Bilo je sasvim očigledno da se dešava nešto što je veoma neobično. Bilo je očigledno da smo svjedoci jednog od najneobičnijih nebeskih fenomena. Taj spektakl je trajao do 19 sati i 19 minuta. I tada se desilo nešto što nas je još više zbunilo. Naime, u unutrašnjosti te figure pojavila se jedna mala svjetla tačkica. Ta tačkica se iz dubine Kosmosa kretala ka površini figure. I što je bila bliže toj površini ista je postajala sve veća i veća. I kada je došla do samog unutrašnjeg ruba figure u tom trenutku je ta svijetla tačka “izronila” na površinu. Izronila je u rubnom dijelu te figure koji je bio sačinjen od tankog sloja prozirnih oblaka. Kada je izronila na površinu ta tačkica se “pretvorila”u puni mjesec . Mjesec je ponovo zasjao svojim punim sjajem. Nakon toga mjesec se postepeno kretao od tog rubnog dijela figure ka spoljašnosti, pa je uskoro "isplovio" izvan figure. Odmah nakon toga figura se raspala u male perjaste oblake koji su nastavili da plovile kroz nebeski beskraj.

PRIČA (6)

Bismillahi Rrahmani Rrahim,

Neobični događaj na nebu

Na dan 21.06.1993.godine, u vrijeme teških ratnih sukoba, oko pet sati ujutro, na nebu Srednje Bosne pojavio se jedan neobični objekat u obliku nepravilnog trapeza. Bio je žarko crvene boje. Neposredno nakon toga iz tog objekta su se pojavile neke krivudave bijele linije koje su išarale nebeski svod. Izgledalo je kao da je neko uzeo olovku pa njom ispisao neki tekst preko neba. Taj bijeli trag je podsjećao na ogromni EKG snimak. Ustvari, ličio je na tekst koji je bio ispisan nekim nepoznatim jezikom. Jedan dio tog teksta je podsjećao na arapska slova, a imao je i sličnosti sa kineskim pismom. Na kraju tog bijelog traga nalazio se crtež aeroplana i ptice.

Dolazak NLO

Nebeski EKG snimak

Prvi utisak posmatrača je bio da se radi o nekoj tajnoj nebeskoj poruci stanovništvu Srednje Bosne. Mnogi su pokušali da dešifruju taj "tekst" pa je bilo različitih tumačenja. Između ostalog, neki su iznijeli mišljenje da se radi o ukazanju Gospe, neki su rekli da se možda radi o vojnim ekspermentima pripadnika SFOR-a u Srednjoj Bosni, neki su pak govorili da se radi o letećem tanjiru, i sl. Ipak, večina posmatrača je uvjerena da se radi o nekom nepoznatom nebeskom fenomenu.

Odlazak NLO

Navedeni nebeski fenomen se vidio na većem dijelu Srednje Bosne i to: u Travniku, Novom Travniku, Bugojnu, Donjem Vakufu i drugim mjestima. Taj neobični nebeski spektakl je trajao oko 3o minuta. Navedeni događaj je snimljen i video kamerom, pa se nadamo da će autor tog snimka isti dati na uvid široj javnosti, te da će nadlezni eksperti dati svoje objašnjenje za taj fenomen.

PRIČA (5)

Bismillahi Rrahmani Rrahim,

VJERNIK

Ispričat ću Vam jednu istinitu priču o blagodatima koje je Uzvišeni Allah podario nama vjernicima. Priču o tome kako je uzvišeno i lijepo vjerovati u Jednog i Jedinog Stvoritelja i Tvorca svih svjetova. Biti vjernik je privilegija koja vrijedi više nego sva blaga našeg dunjaluka u kojem živimo. Vjernici su poput dragulja, donose svjetlo tamo gdje god dođu, donose smiraj u naše duše i olakšanje. Mi koji vjerujemo u našeg Milosrdnog Stvoritelja Allaha svjesni smo toga. I baš zato, koristimo te Božije blagodati kada god nam to zatreba. Jedan takav događaj se nedavno desio u jednom malom gradiću Toga dana u zgradi Općine bilo je mnogo stranki. Građani imaju različite potrebe. Nekome trebaju razne potvrde, uvjerenja, odobrenja i druga dokumenta. Ponekada nije lahko doći do tih dokumenata. Nije lahko ostvariti svoja prava. Jedan građanin uđe u kancelariju načelnika općine. Sekretarica ga upita šta treba? Treba mi načelnik – odgovori on. Nečelnika nema. Na sastanku je Općinskog vijeća. Pa kako da do njega dođem? Hitno mi treba. Ne možeš do njega doći dok se ne vrati sa sastanka. Građanin je bio zabrinut. Nije znao šta da uradi. Stojao je nekoliko trenutaka, oči su mu besciljno lutale po kancelariji, bez ikakve nade i šanse da riješi svoj problem, a pomoći ni od kud. Nakon kraćeg razmišljanja zaključi da postoji samo jedan način da eventualno riješi te svoje probleme, a to je da se za pomoć obrati nekom od vjernika. Naime, jedino su vjernici spremni da u svakom trenutku svakome pomognu, naravno onoliko koliko to mogu. Samo se na njih možemo pouzdati. Samo se na njih možemo osloniti, jer vjernici ne žude za dunjalučkim blagodatima. Jedina im je želja da steknu Božiju milost i Božije zadovoljstvo. Tada reće: Ima li u ovoj zgradi Općine neki službenik koji je vjernik i koji vjeruje u Allaha? Sekretarica ga iznenađeno pogleda. Šta je tebi čovječe? Ovo nije džamija. Ovo je Općina. Ako ti treba vjernik otiđi u džamiju. Tamo ćeš ga naći. Građaninu je bilo jasno da sekretarica nije shvatila mudrost njegovih rijeći i mudrost njegove ideje da uz pomoć vjernika riješi svoj problem, pa joj reće: Meni treba neki službenik iz ove vaše općine koji vjeruje u Allaha. Imate li takvog službenika. Sekretarica ga je i dalje iznenađeno posmatrala, pa reće: Ima jedan takav službenik. Možeš ga naći u kancelariji broj sedam. Kroz nekoliko trenutaka taj građanin zakuca na vrata te kancelarije, pa nazva selam. Službenik koji je tu radio ljubazno ga primi, pa ga upita šta treba. On mu objasni da mu hitno treba načelnik općine, ali ne može do njega doći jer se nalazi na sastanku Općinskog vijeća, pa ne zna šta da uradi. Službenik se za trenutak zamisli, pa mu reće: Sjedi tu za sto, uzmi jedan papir i olovku, pa napiši poruku za načelnika, a ja ću mu je odmah nakon toga predati. Tako i bi. Građanin uze jedan list papira, napisa svoju poruku za načelnika općine i dade je tom službeniku. Kroz nekoliko trenutaka ta poruka je bila uručena načelniku Općine. Čim je pročitao tu poruku obećao je da će se hitno angažovati da riješi probleme tog građanina. I njegovi problemi su ubrzo nakon toga bili riješeni.Građanin je otišao sretan i zadovoljan iz Općine. Dakle, i problemi koji su naizgled neriješivi mogu se riješiti. Mogu se riješiti samo onda ako se u rješavanje tih problema uključi neko od vjernika. Pa zar nije neizmerna blagodat biti vjernik, biti odan Allahu, slijediti Njegov put i činiti dobra djela u ime našeg Milosrdnog Stvoritelja i Gospodara. Zar vjernici nisu najljepše svjetlo koje obasjava naš dunjaluk i koje u naše duše i naša srca ulijeva smiraj i spokoj ma gdje bili i ma gdje živjeli?

PRIČE (4)

Bismillahi Rrahmani Rrahim,



ALARMNO ZVONCE

U vrijeme ratnih sukoba na području Srednje Bosne desio se jedan veoma interesantan dogadjaj. Radi se o slijedećem: Jedan vjernik je imao svoju trgovinsku radnju u dijelu grada koji je bio pod kontrolom nelegalnih paravojnih formacija. Zbog toga nije mogao da dodje do te svoje radnje, niti je mogao da zaštiti svoju imovinu koju je imao u toj radnji. U toj prilično mučnoj i teškoj situaciji obratio se Uzvišenom Allahu,dž.š. s molbom da mu On pomogne, i da ga uzme pod svoju zaštitu. Molio Ga je jer je naš Milosrdni Gospodar najsigurniji Zaštitinik i najbolji Pomagač. I Uzvišeni Allah,dž.š. uslišava tu njegovu molitvu. Uslišava je i uzima pod svoju zaštitu tog vjernika i njegovu imovinu. Način na koji je naš Veličanstveni Gospodar zaštitio imovinu tog vjernika je veoma poučan, i može da posluži kao primjer za sve nas koji se nadamo Božijoj milosti, i koji težimo da steknemo Njegovo zadovoljstvo. Ukratko ću opisati taj dogadjaj:

U toku takozvanog drugog sukoba u tom gradiću u Srednjoj Bosni cijelo gradsko područje je bilo pod kontrolom paravojnih formacija. Zbog toga se stanovništvo sklonilo u skloništa i podrume. Po gradu se nisu mogli kretati civili, već samo vojna lica. U jednom trenutku nekoliko naoružanih vojnika je u ulici, u kojoj se nalazila radnja vjernika o kojem ovdje govorim, počela da pljačka i demolira trgovinske radnje. Isli su od radnje do radnje pa su ih nasilno otvarali i uzimali robu, a neke od tih radnji su demolirali. Iza sebe su ostasvljali samo pustoš i štetu. Uskoro su došli i do radnje ovog vjernika. Prvo su pokusali da rukama skinu zaštitna metalna vrata. I baš u tom trenutku dešava se nešto što je iznenadilo i zbunilo te bahate pljačkaše. Naime, u momentu kada je jedan od vojnika svojom rukom dodirnuo vrata od radnje zazvonilo je alarmno zvonce. Zvuk tog zvonceta je uplašio pljačkaše pa su se odmah razbježali na sve strane. Nije im bilo jasno šta se dešava i nastojali su da što prije pobjegnu sa tog mjesta. I kada su se odmakeli od te radnje zvonce je prestalo da zvoni. Nakon toga pljačkasi su se malo pribrali, pa opet odlučise da još jednom pokušaju opljackati tu radnju. Ponovo dođoše do navedene radnje. Jedan od vojnika opet dodirnu rukom vrata radnje. I u tom trenutku, čim je njegova ruka dodirnula ta vrata, opet zazvoni alarmno zvonce. Vojnici se ponovo uplašiše pa prestravljeni pobjegoše što dalje od te radnje. Kroz nekoliko trenutaka prestade da zvoni alarmno zvonce. Vojnici se opet smiriše i pribraše, pa opet odlučiše da još jednom pokušaju opljačkati tu radnju. Ponovo dođoše do radnje i čim dodirnuše njena vrata opet zazvoni alarmno zvonce. Vojnici se ponovo uplašiše i razbježaše se na sve strane. Nakon toga nisu vise pokušavali da opljačkaju tu radnju.

A ono sto je u svemu tome najinteresantnije je to da u toj radnji nije bilo ugrađeno alarmno zvonce, niti bilo kakav drugi alarmni uređaj. Dakle, na vrata te radnje nije bio prikopčan nikakav alarmni mehanizam, pa je neobjašnjivo kako je moglo da zvoni alarmno zvonce kojeg uopšte nema. Ta radnja nije imala nikakvog zastitnog mehanizma. Skoro da je bila idealna meta za obijesne pljačkaše. Međutim, uprkos tome, ta radnja je ostala zaštičena i nedirnuta. Vojnici nisu uspjeli da je opljačkaju. Nisu u tome uspjeli jer je tu radnju čuvao i štitio najsigurniji i najbolji zaštitnik, a to je naš Milosrdni Gospodar Allah,dž.š. Uzvišeni Bog je spriječio te vojnike da provale u navedenu radnju. Spriječio ih je na taj način što je odredio da zvoni alarmno zvonce kojeg nema. Odredio je da to zvonce kojeg nema zvoni više puta, sve dok vojnici nisu odustali od ideje da provale u tu radnju. Eto, tako Uzvišeni Allah,dž.š. štiti i čuva svoje vjernike i njihovu imovinu.

Postoje svjedoci koji su potajno iz svojih stanova posmatrali ovaj događaj i koji mogu posvjedočiti da se isti zaista desio.

Interesantan je i slijedeci detalj: Neshvatljivo je i neobjasnjivo kako se moglo desiti da se ti vojnici, koji su bili naoružani sa najmodernijom ratnom opremom, uplaše jednog alarmnog zvona, i da se prestrave od njegovog zvuka. Kako je moguće da bježe od te radnje u situaciji kada su je sa svojom vojnom tehnikom mogli demolirati za svega nekoliko trenutaka? Međutim, oni to nisu uradili. Nisu to uradili jer ih je u tome spriječio Zaštitnik te radnje, a to je naš Milosrdni Gospodar, Allah,dž.š.

Ovo nije bio jedini pokušaj provale u tu radnju. Prije navedenog događaja desio se još jedan isti takav slučaj. Naime, jednog dana kada je vlasnik te radnje došao da je otvori zatekao je ispred radnje pribor kojeg koriste provalnici prilikom obijanja radnji. Bilo je sasvim očigledno da je neko pokušao da provali u tu radnju, međutim nešto ga je spriječilo u tome. Taj provalnik nije uspio da uđe u tu radnju već je bio primoran da pobjegne glavom bez obzira. Toliko brzo je bježao da nije uspio čak ni da pokupi svoj provalnički pribor koji je ostao ispred radnje. Sasvim je očigledno da je i ovog puta provalnika uplašilo alarmno zvonce kojeg nema, i da ga je zvuk tog zvonceta toliko uplašio da je morao da pobjegne.

Ovaj slucaj je primjer za pouku svima nama. To je primjer kako Uzvišeni Bog štiti i pomaže Svoje sljedbenike. Štiti ih čak i u situacijama koje su bezizlazne, kao što je to bilo u prethodnom primjeru. Uzvišeni Bog je uvijek uz nas vjernike. On je naš najsigurniji Zaštitnik i najbolji Pomagač. Treba samo da se pouzdamo u Njega i da se stavimo pod Njegovu zaštitu.

PRIČE (3)

Bismillahi Rrahmani Rrahim,

MISTERIOZNI TELEFON

Šta mislite je li moguće koristiti telefon u mjestu gdje je PTT i elekroenergetski sistem u potpunom raspadu i gdje nema nikakvih PTT veza? Odgovor je potvrdan. To je moguće. To je moguće i to se desilo za vrijeme ratnih sukoba jednom malom mjestu u Centralnoj Bosni.

U jednom od domaćinstava na području pod kontrolom legalnih vlasti BiH mještani su sasvim slučajno otkrili da nešto nije u redu sa jednim telefonom. Naime, kada podignu slušalicu čuju razgovore nepoznatih ljudi. Pitali su se: Kako je moguće da čuju te razgovore kada je kompletan PTT i elektroenergetski sistem u raspadu zbog ratnih dejstava. Baš tada se desilo da su u to domaćinstvo doselile izbjeglice iz obližnjeg grada. Među njima je bio i jedan školovani mještanin koji se odmah potrudio da utvrdi o čemu se tu radi. Na njegovo veliko iznenađenje otkrio je da se na tom telefonu mogu čuti razgovori iz obliznje vojne komande jedne od sukobljenih strana u ratu u Bosni. I ne samo iz te komande. Na tom telefonu su se mogli direktno čuti razgovori i iz obližnje policijske stanice, vojnih položaja na terenu i iz svih drugih ključnih struktura vlasti. Svakodnevno je slušao vijesti o tome koje komande se izdaju, kome se izdaju, šta se naređuje, kakvo je stanje na terenu, koje ratne akcije se pripremaju, kakvo je stanje kod pojedinih vojnih snaga i mnogo toga još. Ti razgovori su se mogli slušati u toku cijelog dana. Dovoljno je bilo samo dići tu telefonsku slušalicu pa odmah iz prve ruke saznati šta se sve dešava na teritoriji koja nije bila pod kontrolom legalnih organa vlasti.

Uskoro je došlo do primirja u tom dijelu Bosne, pa su tajne tog telefona ubrzo zaboravljene. Ipak, ostala je neriješena dilema kako se u ratno doba, pri potpunom raspadu elektro i PTT veza mogu prisluškivati telefonski razgovori.

PRIČE (2)

Bismillahi Rrahmani Rrahim,

JABUKA

Bio je lijep i sunčaj julski dan. Odlučih da sa porodicom odem na selo kod punice. Uskoro sam šetao po prekrasnoj bašti koja mi je ličila na seharu prepunu prelijepog zelenog ruha. Neposredno uz baštu tekla je zelena rijeka. Žubor njenih planinskih valova me potsjećao na prizore iz knjige čarobnih priča i bajki. Osjećam da u mojoj duši svjetluca neka čudna poezija koja me naprosto tjera da u svakoj travki, u svakom cvijetu, u cvrkutu ptica i žuboru valova osjećam i vidim Božije prisustvo. Vidim Božije Znakove. U što god pogledam, vidim da je to što gledam stvorio Svemogući i Sveznajući Stvaralac Allah. Njegovo stvaranje je najuzvišenije i najljepše. Mi ljudi ponekad ne vidimo tu ljepotu Božijeg stvaranja. Ne vidimo je jer nemamo oči koje bi tu ljepotu vidjele. Nemamo uši koje bi čule najljepšu molitvu kojom svaka travka, svaki cvijet i cvrkut ptica slave i veličaju Tvorca svih svjetova Allaha, dž.ž. Pa zar nije neizmerna sreća i blagodat imati za Tvorca tako Veličanstvenog i Uzvišenog Gospodara? I tako dok šetam po toj bašći za trenutak zastadoh kod stabla jabuke. Grane su joj se povijale prepune obilnog roda. Da li da otkinem jednu od tih sočnih jabuka? Razmišljam: To je bašća moje punice. Mi smo blizak rod. Često se međusobno posjećujemo i pomažemo jedni druge. Bezbroj puta nam je brala i donosila te jabuke. Sigurno mi ne bi zamjerila da i ja sam uberem jednu. Da li da to uradim? Osjećao sam se nekako nesigurnim, jer mi je negdje u dnu moje duše bila jedna mrvica sumnje da nemam pravo da otkinem jednu od tih jabuka. Ipak, na kraju učini mi se da u tome nema nikakvog grijeha, pa ubrah jednu jabuku i pojedoh je. Poslije nastavih da šetam i da se divim uzvišenosti i ljepoti Božijeg stvaranja. Ubrzo zaboravih tu jabuku i nisam više razmišljao o tome. Naveće se vratismo kući. Ta prelijepa šetnja me je naprosto preporodila. Bio sam svjež i odmoran, pa ubrzo zaspah..Lagani i ugodni snovi mi obaviše dušu. Ta ljepota snova je trajala do pred sabah. U jednom trenutku na snu mi se prikaza jabuka koju sam prethodnog dana ubrao pa mi jedan glas reće da nisam smio ubrati tu jabuku bez odobrenja i da trebam zatražiti halal od svoje punice. Bio sam iznenađen i zbunjen. Sa nevjericom sam posmatrao tu jabuku i u mislima pitao taj glas kako može biti grijeh ubrati jabuku u bašti najbliže rodbine? Glas je bio neumoljiv i jasan. Nisi je smio ubrati i trebaš tražiti oprost. Uskoro se probudih. Mom iznenađenju nije bilo kraja. Bio sam zatečen, jer moja predstava o tome šta jeste, a šta nije grijeh je očigledno bila pogrešna. Odmah krenuh do punice, pa joj ispričah moj san. Ona mi halali tu jabuku. Nakon tog događaja često razmišljam o tuđem haku. Razmišljam o tome kako nam malo fali da povrijedimo tuđa prava. Kako nam malo fali da zgriješimo prema svojim najbližima, prema prijateljima, komšijama i drugima. Pitam se kako ćemo se na Sudnjem Danu opravdati za svaku izgovorenu riječ, za svako učinjeno djelo, za svaki naš pogled, za svaku misao? Kako ćemo se opravdati za manje ili veće grijehe koje ćemo u toku našeg života pokupiti na vjetrometini ovog dunjaluka? Ipak, i u toj brizi ima svjetlo. Ima nada da će nam naš Milosrdni Gospodar primiti naša dobra djela i da će nam oprostiti naše grijehe. Sasvim je sigurno da je za nas vjernike pripremljena najljepša i najvrednija nagrada kod našeg Milosrdnog i Plemenitog Gospodara Allaha,dž.š.

PRIČE (1)

Bismillahi Rrahmani Rrahim,


Humanitarna pomoć

Krajem 1994. godine došlo je do nestašice hrane na području Srednje Bosne. Svi smo bili u krizi, neko većoj, a neko manjoj. U to vrijeme obavljao sam poslove sekretara za privredu u novotravničkoj općini. Jedne noći sanjam da u tom dijelu Novog Travnika gdje ja stanujem ima neki čovjek koji nema šta da jede i da mu treba pomoć. Na snu vidjeh da po nacionalnosti nije Musliman. Kada se probudih odlučih da potražim tog čovjeka, međutim kako ga naći? U tom dijelu grada bilo je dosta izbjeglica, a i ja sam također imao status izbjeglice. Čim dođoh na posao upitah kolegice iz kancelarije je li im poznato da u tom dijelu grad ima neki čovjek koji nema šta da jede i kome treba pomoć. Na moje veliko iznenašenje rekoše mi da ima takav čovjek i da ga lično poznaju. Zove se Niko. Prezime sam mu zaboravio. Objasniše mi da je u poznim godinama i da nema nikoga ko bi se za njega pobrinuo. Također, rekoše mi da slabo vidi i da je skoro slijep. Sticajem okolnosti poznavao sam nadležne za raspodjelu humanitarne pomoći. Odmah sam otišao do njih i zamolio ih da Niki obezbijede veoma kvalitetan paket humanitarne pomoći (Brašno, ulje i ostalo). To su i uradili. Pripremili su mu najbolji paket humanitarne pomoći kojim su u tom trenutku raspolagali. Odmah smo mu to odnijeli. Da bih bio siguran da će ta pomoć zaista doći do njega otišao sam lično sa svojim saradnicima do zgrade gdje Niko stanuje i bio prisutan predaji te pomoći. To sam posmatrao sa strane, jer nisam htio da me Niko vidi. To nisam htio, jer je kod Boga veći sevap da se drugima pomaže tako da onaj kome se pomaže ne zna ko mu pomaže. Samo sam stajao sa strane i gledao kako mu daju tu hranu. Poslije sam se potrudio da novotravnički Merhamet stavi Niku na svoj spisak i da mu posvete posebnu pažnju kod dodjele humanitarne pomoći. što su oni i uradili.

Navedeni Niko ne zna kako mu je stigla ta pomoć. Ne zna da mu je tu pomoć poslao Allah,dž.š. U tom događaju vidim veoma važnu pouku svima nama. Pouka je u tome da je naša opskrba i nafaka samo kod Allaha. Allah najbolje zna kada će nam i na koji način dati svoju nafaku. U ovom primjeru Bog je pomogao pripadniku druge nacionalnosti. Božija Mudrost najbolje zna zašto je to trebalo uraditi. Ja sam u tim trenucima osjećao veliko zadovoljstvo što je uzvišeni Bog baš meni pružio priliku da zaradim tah sevap.