VJERNIK
Ispričat ću Vam jednu istinitu priču o blagodatima koje je Uzvišeni Allah podario nama vjernicima. Priču o tome kako je uzvišeno i lijepo vjerovati u Jednog i Jedinog Stvoritelja i Tvorca svih svjetova. Biti vjernik je privilegija koja vrijedi više nego sva blaga našeg dunjaluka u kojem živimo. Vjernici su poput dragulja, donose svjetlo tamo gdje god dođu, donose smiraj u naše duše i olakšanje. Mi koji vjerujemo u našeg Milosrdnog Stvoritelja Allaha svjesni smo toga. I baš zato, koristimo te Božije blagodati kada god nam to zatreba. Jedan takav događaj se nedavno desio u jednom malom gradiću Toga dana u zgradi Općine bilo je mnogo stranki. Građani imaju različite potrebe. Nekome trebaju razne potvrde, uvjerenja, odobrenja i druga dokumenta. Ponekada nije lahko doći do tih dokumenata. Nije lahko ostvariti svoja prava. Jedan građanin uđe u kancelariju načelnika općine. Sekretarica ga upita šta treba? Treba mi načelnik – odgovori on. Nečelnika nema. Na sastanku je Općinskog vijeća. Pa kako da do njega dođem? Hitno mi treba. Ne možeš do njega doći dok se ne vrati sa sastanka. Građanin je bio zabrinut. Nije znao šta da uradi. Stojao je nekoliko trenutaka, oči su mu besciljno lutale po kancelariji, bez ikakve nade i šanse da riješi svoj problem, a pomoći ni od kud. Nakon kraćeg razmišljanja zaključi da postoji samo jedan način da eventualno riješi te svoje probleme, a to je da se za pomoć obrati nekom od vjernika. Naime, jedino su vjernici spremni da u svakom trenutku svakome pomognu, naravno onoliko koliko to mogu. Samo se na njih možemo pouzdati. Samo se na njih možemo osloniti, jer vjernici ne žude za dunjalučkim blagodatima. Jedina im je želja da steknu Božiju milost i Božije zadovoljstvo. Tada reće: Ima li u ovoj zgradi Općine neki službenik koji je vjernik i koji vjeruje u Allaha? Sekretarica ga iznenađeno pogleda. Šta je tebi čovječe? Ovo nije džamija. Ovo je Općina. Ako ti treba vjernik otiđi u džamiju. Tamo ćeš ga naći. Građaninu je bilo jasno da sekretarica nije shvatila mudrost njegovih rijeći i mudrost njegove ideje da uz pomoć vjernika riješi svoj problem, pa joj reće: Meni treba neki službenik iz ove vaše općine koji vjeruje u Allaha. Imate li takvog službenika. Sekretarica ga je i dalje iznenađeno posmatrala, pa reće: Ima jedan takav službenik. Možeš ga naći u kancelariji broj sedam. Kroz nekoliko trenutaka taj građanin zakuca na vrata te kancelarije, pa nazva selam. Službenik koji je tu radio ljubazno ga primi, pa ga upita šta treba. On mu objasni da mu hitno treba načelnik općine, ali ne može do njega doći jer se nalazi na sastanku Općinskog vijeća, pa ne zna šta da uradi. Službenik se za trenutak zamisli, pa mu reće: Sjedi tu za sto, uzmi jedan papir i olovku, pa napiši poruku za načelnika, a ja ću mu je odmah nakon toga predati. Tako i bi. Građanin uze jedan list papira, napisa svoju poruku za načelnika općine i dade je tom službeniku. Kroz nekoliko trenutaka ta poruka je bila uručena načelniku Općine. Čim je pročitao tu poruku obećao je da će se hitno angažovati da riješi probleme tog građanina. I njegovi problemi su ubrzo nakon toga bili riješeni.Građanin je otišao sretan i zadovoljan iz Općine. Dakle, i problemi koji su naizgled neriješivi mogu se riješiti. Mogu se riješiti samo onda ako se u rješavanje tih problema uključi neko od vjernika. Pa zar nije neizmerna blagodat biti vjernik, biti odan Allahu, slijediti Njegov put i činiti dobra djela u ime našeg Milosrdnog Stvoritelja i Gospodara. Zar vjernici nisu najljepše svjetlo koje obasjava naš dunjaluk i koje u naše duše i naša srca ulijeva smiraj i spokoj ma gdje bili i ma gdje živjeli?
No comments:
Post a Comment