Neka najnovija saznanja iz oblasti genetike otkrivaju nam nevjerovatnu sličnost digitalne slike al-Fatihe i atomskog genetskog koda. Sličnost u strukturi konsonanata u toj suri i aminokiselina u genetici je tolika da se stiče utisak da je iz matematičke „sjemenke“ al-Fatihe izraslo stablo života na našoj planeti Zemlji.
Darvinova teorija o postanku vrsta će, nakon najnovijih naučnih otkrića u genetici, po svoj prilici, doživjeti definitivan krah. Dileme nema, niti je može biti. Život na Zemlji nije stvorila evolucija, a ni borba za opstanak. Sve životne vrste, uključujući i čovjeka, stvorio je Svemogući i Sveznajući Stvaralac, Allah,dž.š.
Sada ću samo ukratko govoriti o jednom veoma neobičnom otkriću do kojeg sam došao u toku izučavanja tajni teksta al-Fatihe. Radi se o matematičkoj vezi između te sure i ljudskih gena. Otkrio sam mogućnost da digitalnu sliku al-Fatihe upotrijebim kao ključ za dešifrovanje procesa u oblasti genetike. Da bismo što lakše shvatili te tajne prvo ću dati kraće uvodne napomene o tajnama funkcionisanja tih procesa i pokušajima savremene nauke da spozna te procese.
Genetski jezik
U toku tih istraživanja naučnici su se susreli sa slijedećim problemom, a to je kako pronaći adekvatan naučni jezik za interpretaciju pojava i rezultata do kojih su došli ekspermentalnim putem. U tom smislu Kolmogorov je istraživao teoriju vjerovatnoće, a Norbert Wiener i Shannon teoriju informacija. Primjenu kibernetike i teorije informacija su izučavali i Barnett, Nirenberg, Matthaei, Pauše, Raw, Trainor, Yockey, Dayhoff, Schrodinger, Andrews, Boss i mnogi drugi.
Matt Ridley u svojoj knjizi "GENOM" upoređuje ljudski genom sa nekom knjigom, pa na str. 14. kaže: "Knjiga je deo digitalne informacije, napisane u linearnom, jednodimenzionalnom i jednosmjernom obliku, i definisane šifrom koja prevodi kratku azbuku znakova u veliki leksikon značenja, nastalih grupisanjem znakova različitim redosledima. Takav je slučaj i sa genonom. Jedina komplikacija je u tome što što se sve knjige čitaju s leva na desno, dok se neki delovi genoma čitaju s leva na desno, a neki s desna na levo, iako nikada istovremeno u oba smera."
Hipoteza da se gen sastoji od digitalne informacije navedena je i u slijedećim knjigama: Richard Dawkin, River out of Eden (Weidenfeld and Nicols, 1995), Jeremy Campbell, Grammatical man (Allen Lane, 1983), Paul Davies, The fifth miracle (Penguin, 1998), itd. Zanimljive radove su objavili i Gesteland, R.F. and Atkins, J.FG. (eds.), The RNA world (Cold Spring Harbor, New York, 1993).
Votson i Krik su 1953. godine došli do jednog od najvećih otkrića svih vremena, a to je struktura DNK. Nakon tog otkrića Ričard Doksin kaže: "Ono što je zaista revolucionarno u molekularnoj biologiji, u eri poslije Votsona i Krika, je da je ona postala digitalna....mašinski kod gena je nevjerovatno sličan kompjuterskom". (Dawkins,R.(1995). River out of Eden. Weidenfeld and Nicolson, London).
Poseban značaj i ulogu u izučavanju tajni genetskog jezika, prema našem mišljenju, ima američki naučnik Francis Crick. On je definisao jednu veoma interesantnu teoriju prema kojoj u nukleotidnom kodu treba izbrisati sve troslovne riječi ATGC koje bi se mogle pročitati ako se pođe sa pogrešnog mjesta To su: AAA, CCC, GGG i TTT. Nakon toga je grupisao preostalih šezdeset riječi ATGC u trojke. Na kraju je dobio dvadeset trojki, odnosno riječi ATGC, a isto toliko ima i aminokiselina u proteinskom alfabetu, čime dokazuje da postoji veza između nukleotidnog i aminokiselinskog alfabeta i da četveroslovni ATGC kod daje dvadesetoslovni amino alfabet. Ta Krikova teorija je u nauci nazvana najvećom pogrešnom teorijom u istoriji. (Met Ridli: ibid, str.63). Tako je nazvana jer nije bilo egzaktnih dokaza da jedan takav Krikov kod zaista postoji i funkcioniše u prirodi. Evo šta o tome kaže sam Krik:
"Činjenice i pretpostavke koje smo morali da upotrijebimo da bismo razumeli ovaj kod su suviše nepouzdane da bismo se osećali sigurno na čisto teorijskim osnovama. Mi smo ga razvili zato što daje magičan broj - dvadeset - na privlačan način i na osnovu razumnih fizičkih postulata". (Met Ridli: ibid, str.63).
Krikov kod je izazvao dosta pažnje i uzbuđenja u svjetskoj javnosti. Naime, taj kod je ponudio jedinu kombinaciju kodiranja genetičkih procesa kod koje je isključena svaka eventualna greška. Ponudio nam je najbolju moguću kombinaciju sekvencioniranja nukleotida i aminokiselina. Bolje kombinacije jednostavno nema. Molekularna biologija na taj način postaje digitalna jer mašinski kod gena, prema toj teoriji, zaista postaje identičan kompjuterskom. I ja sam sam sebi postavio to pitanje: Je li Krik bio u pravu? Da li zaista postoji veza između četveroslovnog nukleotidnog i dvadesetoslovnog amino koda? Odgovor na to pitanje nije bilo lahko naći. Međutim, odlučih da ipak pokušam da spoznam bar neke od tih tajni.
Mašinski kod gena
Prvo sam pokušao da pronađem odgovore na slijedeća pitanja: Da li je proces sekvencioniranjna u biomakromolekulama uslovljen i određen samo biohemijskim osobinama ili je možda uslovljen i programskim, kibernetičkim i informacionim zakonitostima? Pojednostavljeno rečeno, pitao sam se da li možda postoji neka matematičkja "spona" koja međusobno povezuje sve fenomene u genetici? Je li molekularna biologija zaista digitala? Je li mašinski kod gena identičan kompjuterskom?- itd. Kako pronaći odgovore na ta pitanja? U tom trenutku, dok sam razmišljao o tim tajnama zaključih da, ukoliko zaista postoji mašinski kod gena, taj kod ne možemo otkriti u biohemiji tih gena. Ne možemo ga otkriti u svijetu DNK koji je izgrađen samo od «slova». U tom svijetu nema brojeva. A tamo gdje nema brojeva nema ni digitalne tehnologije. Doduše, mi možemo izbrojiti koliko ima tih slova, ali to nije matematika. To su samo izbrojana slova i ništa više od toga. Mašinski kod gena, ako zaista postoji, mora biti sačinjen samo od brojeva. I to ne od bilo kojih brojeva. To mogu biti samo brojevi u kojima su kodirane odgovarajuće digitalne informacije. Zbog toga, da bismo otkrili taj hipotetički genetski kod, moramo «slova» genetskog jezika «prevesti» sa jezika tih slova na jezik brojeva. Kako ću to uraditi? Za početak, odlučih da u abecedi genetskog jezika, umjesto hemijskih simbola stavim odgovarajujće aritmetičke izraze. Kada sam to uradio dobio sam matematičku sliku genetičkog koda. Nakon toga otpočeh da izučavam tu sliku. Uskoro otkrih da postoji sasvim konkretna matematička spona koja međusobno povezuje sve sekvence u toj slici. Međutim, time nisam otkrio sve tajne. Ostalo je još podosta dilema i nejasnoća. Prije svega, trebalo je utvrditi da li su u toj slici kodirane odgovarajuće informacije. Zatim, trebalo je objasniti kako funkcioniše taj matematički kod, kako matematika međusobno povezuje sve sekvence u genetici, da li postoji neka veza između matematike i biohemije, i mnogo toga još? Iako sam se maksimalno trudio nisam mogao pronaći objašnjenje za te tajne. I baš tada, kada sam već bio posustao u tim istraživanjima,.sticajem raznih okolnosti do ruku mi dođe tekst uvaženog akademika Esada Durakovića pod naslovom "SAKRALIZACIJA TEKSTNOG PROSTORA" u kojem taj autor čitaocima nudi analizu u kojoj tu suru predstavlja kao tekst bezgraničnog prostora. Nakon toga čitao sam i iščitavao njegov tekst "GRAMATIKA I GRAMATIČKE FIGURE U STILISTICI AL-FATIHE". Dok sam čitao te tekstove shvatih da Fatiha ne izgleda onako kako sam to do tada zamišljao. Ugledah da u toj suri postoje nevjerovatne i nezamislive dubine mudrosti, spazih svjetla koja naše oči ne vide, čuh tihi šapat najskrivenijih znanja koja naš ljudski razum čak ni ne naslučuje. Bio sam zadivljen i zbunjen. Prva pomisao koja mi je tada naumpala je bila: Da li se u tom skrivenom svjetlu Fatihe nalazi i objašnjenje za genetski kod? Mogu li se na neki način povezati naši geni sa tekstom te sure? Možemo li iz te iste perspektive iz koje Duraković posmatra Fatihu posmatrati i aminokiselinski kod? Ponovo uzeh Durakovićeve tekstove, pa ih poćeh čitati.
Perfekcija, struktuiranost i ritmičnost al-Fatihe
Duraković kaže:
"Taj sakralni prostor uređen je izuzetno brižno, jezičkom perfekcijom, gramatičkom uređenošću, pravilnom distribucijom fonostilema itd. Nezamislivo je kakve posljedice bi bile za sakralni prostor da je tekst u kome se realizira urađen drukčije, da je haotičan. Nameće se zaključak kako sjajna uređenost teksta obavlja još jedan vrlo složen zadatak. Naime, njegova strukturiranost, ritmičnost, njegova opća i višeznačna pravilnost i uređenost stalno ističu važnost prostora koji se predstavlja u tekstu, a koji – dakle, i prostor i tekst – upravo ovim sredstvima odbijaju svaku mogućnost haosa; ovaj tekst baš svim svojim sredstvima poražava svaku ideju o haosu."
U tom trenutku mi naumpade slijedeće: Na isti takav način i sa tom istom vrhunskom perfekcijom iz al-Fatihe je stvoren i uređen naš materijalni svijet u kojem živimo. Isti je uređen izuzetno brižno, sa programskom, kibernetskom i informacionom perfekcijom čime se na vrhunski efektan i skladan način odbacuje svaka mogućnost haosa. Posebno je značajna opća i višeznačna pravilnost i uređenost prostora u biohemijskim procesima koji su temelj postojanja i opstanka materijalnog Kosmosa. I dok sam razmišljao o tim tajnama stekao sam utisak da je makro teorijska koncepcija perfekcije, struktuiranosti i ritmičnosti al-Fatihe identična istoj takvoj uređenosti našeg materijalnog Univerzuma. Posebno je uočljiva sličnost te perfekcije iz al-Fatihe sa perfekcijom kreacije biohemijskih procesa u prirodi, a naročito sa funkcionisanjem procesa transkripcije i translacije u genetici, jer ti procesi imaju svoju specifičnu struktuiranost i ritmičnost koja nas podsjeća na struktuiranost i ritmičnost al-Fatihe. Tog trenutka sam svu svoju pažnju usmjerio na uporedbu al-Fatihe i biohemije. U Univerzumu al-Fatihe vidio sam Univerzum genetike, a i obratno. U Univerzumu genetike vidio sam al-Fatihu.. Bio sam veoma iznenađen i zbunjen, međutim u tom trenutku još uvijek sam bio skeptičan u pogledu mogućnosti da postoji neka dublja matematička veza između kreacije te sure i biohemije. Nisam čak ni pomislio da je uopće moguće da takva veza eventualno postoji. Bio sam skeptičan jer sam znao da sličnost u makro teorijskoj koncepciji stvaranja različitih fenomena ne mora istovremeno značiti da zaista postoji neka konkretna veza između nastanka i stvaranja tih različitih fenomena. Međutim, uskoro se uvjerih da nisam bio u pravu i da al-Fatihu i genetiku međusobno povezuju sasvim konkretni i egtaktni programski, kibernetski i informacioni sistemi i zakonitosti.
Raskrilnica
Za al-Fatihu Duraković kaže da je to "Sura koja otvara nepregledna značenja Kur'ana i uvodi u široke prostore njegova Smisla (zato se i zove al-Fatiha, ili Raskrilnica) predstavlja na sintaksičkom planu samo jednu rečenicu. Ona je sastavljena od sedam ajeta/paragrafa koji su poetski strukturirani - ritmo-melodijski su markirani tako da je rečenica „fragmentirana“ udarima ritma i rime".
To isto se može reći i za sekvence od kojih je stvoren život na zemlji. Te sekvence podsjećaju na konsonante koji nam otvaraju nepregledna značenja postojanja i funkcionisanja organskog svijeta. Za iste možemo reći da su i Raskrilnica koja biohemijske procese uvodi u široke prostore smisla stvaranja života na Zemlji. Raskrilnica su jer na sličan način, kako nas al-Fatiha uvodi u široke prostore smisla i značenja Kur'ana, tako nas i te sekvence uvode u svijet nastanka i funkcionisanja biohemijskih procesa.
Vertikalna os
Duraković posebno ističe da je u al-Fatihi afirmirana vertikalna os.
"U ovome sakralnom tekstu, međutim, nema tih raznovrsnih relacionih odnosa, već je Vertikala uslov opstanka ovoga teksta i jedino moguća organizacija njegova prostora".
Isti takav slučaj imamo i u amino kodu. Dvostruki heliks podsječa na vertikalnu os, pa ga možemo i trebamo posmatrati iz takve perspektive. U amino kodu amino kiseline su poredane u četiri grupe u kojima su predane po vertikali, itd. Pravi značaj vertikale u amino kodu otkrit ćemo tek onda kada tu vertikalu posmatramo iz perspektive programskih, kibernetskih i informacionjih sistema i zakonitosti, o čemu će više riječi biti u nastavku ovog teksta. Dakle, vertikala je uslov opstanka, ne samo teksta al-Fatihe, već i života na našoj planeti Zemlji.
Atributi
Duraković kaže: "Mogu reći da su ove gramatičke kategorije (ovi atributi) stasale u vrlo uspješnu gramatičku figuru. Njihova semantika zaslužuje posebnu pažnju, ali već sada valja reći da su atributi nanizani tako da nisu nasumični, da ih nije moguće postaviti u drukčiji poredak". Na sličan način su u amino kodu kodoni i aminokiseline nanizani tako da nisu nasumični i da ih nije moguće postaviti u drugačiji poredak.
Gramatička rima
Duraković konstatuje i slijedeće: "Pri tome je od izuzetnog značaja da cijela sura gradi gramatičku rimu – dakle, onu koja se izvodi različitim gramatičkim oblicima, deklinacijom, konjugacijom i sl." I amino kiseline u amino kodu grade svoju posebnu biohemijsku rimu koja se izvodi sa slovima alfabeta ATGC i AUGC u kojem također susrećemo fenomene koji su analogni gramatičkim oblicima, deklinaciji i konjukciji.
Slika Univerzuma i Vremena
"Ovi ajeti su, dakle, veoma oneobični, a njihovu oneobičnost dodatno uvećava, naravno činjenica da oni uspostavljaju poetsku sinataksu jer su ritmizirani i rimovani".
“Imajući u vidu ovakvo nizanje atributa i njihovo ritmo-melodijsko funkcioniranje, te činjenicu da oni objedinjuju ajete kao veće ritmo-melodijske jedinice, mogu reći da su ove gramatičke kategorije (ovi atributi) stasale u vrlo uspješnu gramatičku figuru. Njihova semantika zaslužuje posebnu pažnju, ali već sada valja reći da su atributi nanizani tako da nisu nasumični, da ih nije moguće postaviti u drukčiji poredak, te da u tom smislu ne predstavljaju puku kumulaciju kojoj je jedini cilj estetski učinak – smisao Teksta i ovdje je nadređen njegovoj estetskoj funkciji. Naime, u vertikali, koju sakralni Tekst uvijek ističe, citirani dio sure treba interpretirati na sljedeći način, da bi se uočila bezuslovna suvislost nizanja atributa: Allah je Gospodar".
"Dakle, ovdje je riječ o vertikali-gradaciji, odnosno o slijedu zbivanja koji se ne može preusmjeravati".
"Gramatičkim sredstvima, ovdje je uspostavljena vrlo strma Vertikala sakralnoga tipa. Imenice, glagoli i participi predstavljaju na svoj način sliku Univerzuma i Vremena – od Vrha do Dna".
I amino kiseline u amino kodu grade svoju posebnu biohemijsku rimu koja se izvodi sa slovima alfabeta ATGC i AUGC u kojem također susrećemo fenomene koji su analogni gramatičkim oblicima, deklinaciji i konjukciji i cjelokupnoj arhitekturi al-Fatihe.
Da rezimiram,
Mišljenja sam da postoji frapantna sličnost između makro teorijske koncepcije kreacije al-Fatihe i amino koda. Ta sličnost je tako velika da, kada bismo u prethodno navedenim citatima umjesto riječi al-Fatiha stavili riječi "Amino kod", dati opis bi u cijelosti odgovarao programskom, kibernetskom i informacionom opisu amino koda.
Univerzum u al-Fatihi.
Posebno me se dojmila Durakovićeva predstava o Univerzumu u al-Fatihi. koja je, kako reće uvaženi akademik, s jedne strane, prostorna struktura Univerzuma, a s druge transpovijesna struktura vremena. Razmišljam o toj viziji Univerzuma. Moram priznati, zatečen sam i zbunjen. Svi naučni argumenti su tu, pa nema dileme da je to zaista tako. Pitam se je li moguće i eksperimentalnim putem dokazati tu činjenicu? Ako je Univerzum zaista u al-Fatihi, i ako zaista na neki svoj poseban način egzistira u toj suri, zašto to ne bismo mogli dokazati i eksperimentalnim putem? Kako da izvršim taj eksperiment? Sjetih se eksperimenata koji se izvode u naučnim institutima iz biohemije, pa se upitah je li i biohemija dio prostorne strukture Univerzuma u al-Fatihi? Po logici stvari jeste. I biohemija mora biti dio te prostorne strukture. I ne samo biohemija. U toj prostornoj strukturi Univerzuma trebale bi biti i sve druge prirodne nauke, kao što su: hemija, fizika, medicina, genetika i mnoge druge. Da li je to zaista tako? Odgovor na to pitanje mogu naći samo na jedan način, a to je da eksperimentalnim putem potražim i eventualno nađem te nauke u prostornoj strukturi al-Fatihe.
Ključ za dešifrovanje genetskih procesa
Odlučih da izvršim slijedeći eksperiment: tekst al-Fatihe i sekvence iz biohemije posmatrat ću iz perspektive najsavremenijih programskih, kibernetskih i informacionih sistema i zakonitosti. Načinit ću njihove digitalne slike i međusobno ih uporediti. To ću uraditi s namjerom da pokušam otkriti postoji li, eventualno, i neka matematička veza između tih slika? Ustvari, interesuje me je li iz digitalne matrice al-Fatihe možda uzeta početna matematička “sjemenka” života, pa “posađena” u matricu genetskog koda? Je li iz te početne sjemenke poslije izraslo stablo života na našoj planeti Zemlji? Da li je scenarij stvaranja života na našoj planeti Zemlji "zapisan” u digitalnoj slici al-Fatihe ?
No comments:
Post a Comment