Bismillahi Rrahmani Rrahim,
Uspomene iz mog spomenara
-Kažem sam sebi: Uzmi olovku od cvijeća. Neka ti stihovi budu leptiri. Neka ti miris ruže bude mastilo. Posadi sjemenke iz svoje duše. Izaberi najljepše koje imaš, od smaragda i dijamanata, koje u bašti tvoga srca ponekad izrastu. Piši, stalno piši, sve dok budeš imao dovoljno snova za mastilo svoga pera.
DJETINJSTVO
Uspomene iz mog spomenara
-Kažem sam sebi: Uzmi olovku od cvijeća. Neka ti stihovi budu leptiri. Neka ti miris ruže bude mastilo. Posadi sjemenke iz svoje duše. Izaberi najljepše koje imaš, od smaragda i dijamanata, koje u bašti tvoga srca ponekad izrastu. Piši, stalno piši, sve dok budeš imao dovoljno snova za mastilo svoga pera.
Šta je za mene pjesma?
Pjesma je za mene sjemenka koju posadim u bašti
moje duše,
pa čekam da izraste. Tako postanem baštovan. Mlade stabljike njegujem otkucajima
svoga srca. Okitim ih cvijećem iz mojih snova. Od krila leptira im napravim cvijetne haljine za mlade nevjeste, pa im se
udvaram. Recitujem im pjesme od cvrkuta poljskih ptica. Od sunčevih zraka im
napravim koprenu.Mladenke, lijepe i nagizdane uhvate se u kolo udavača. Uskoro
dođu prosci, pa iz kola odvedu najljepšu nevjestu.
-Na livadi kosci kose žetelačke snove. U svakom otkosu
je skrivena poneka nada i poneka čežnja slatka, draga i nježna koja se pretvara
u slike ukradene iz sna. Na nekim slikama vidiš mladenku
kako bere ruže Na drugima prosci pjevaju svatovske
pjesme i sa slavujima se druže. Na nekima konji vrani nagizdani. a zvončići im
zvone razdragani. Na nekim slikama iz očiju kosaca pada kiša poneka munja
pogodi im snove na nebu pa se poslije utiša.
Pitam Sunce
Kada bi Sunce moglo da priča
pitao bih ga odakle mu boje kojima boji
šaroliko cvijeće
zumbule, karanfile, orhideje, lale
i razne druge cvjetove
velike i male
Odakle
mu riječi
koje pretvara u cvrkut ptice
odakle mu poljupci
kojima kiti paunove, divlje patke i prepelice
Kada bih mogao da pošaljem pismo suncu
Pitao bih ga
Gdje da nađem svjetiljku
kojom ću osvijetliti svoju dušu
da ne
hodam slijep
po ovom dunjaluku.
SAN
San je otrgnuti cvijet
nactan na papiru.
Stavimo ga u srce,
pa dok ga gledamo,
naše oči počivaju u miru.
San je željeznička stanica
za vlakove bez voznog reda.
Slijepi putnici
putuju kišnih očiju
i tužnog pogleda.
San je svjetionik
kojem lete sunčani leptiri
da ukradu medeno svjetlo.
SJEMENKA
Pitam sjemenku cvijeta
Koje blago krije
U svojoj sehari
Orhideje, gladiole,
ljubičice ili bijele rade,
Skriva li u sebi
njihovu
mirisnu ljepotu
Da je neko ne ukrade.
Pitam kišu i sunce
Odakle vam ključevi
Kojima
otvarate
zlaćana vrata cvijeta
da se usnula ljepotica
probudi
iz cvijetnog sna
i od sunca ukrade
svoj dio proljeća ili ljeta.
RUŽA
Kada ruža uvene
gdje će cvjetati rumenilo
kojeg je uzela od sunca
Na koje nebo će se popeti
njen čarobni miris
i zanosna ljepota
Ko će pokupiti poljupce leptira
koji su svoje snove sanjali
na njenim pupoljcima
Ko će zauzeti njeno mjesto
u buketu cvijeća
Hoće li na mjestu gdje je
cvjetala
biti upaljena mirisna svijeća?
Prepelice
Uzgajam ptice prepelice
golubice i jarebice
zatvorim ih u kafez moje duše
pa mi nježno cvrkuću.
Tu je u blizini i ružičnjak
pa golubice porumene
Prepelice zovu jarebice
da suncu otkriju
svoje bijelo lice.
Skinuše veo
kad tamo
cvijet do cvijeta
izrastao iz duše sunčanog ljeta.
Ponekad u stihove stavim
prepelice i golubice,
pa jarebice
i pustim ih
da pobjegnu
iz kafeza moje duše
u spomenar
u kojem im pravim gnijezdo
od sunčanog mastila moga pera.
KRLETKA
Uzgajam ptice prepelice
golubice i jarebice
zatvorim ih u kafez moje duše
pa mi nježno cvrkuću.
Tu je u blizini i ružičnjak
pa golubice porumene
Prepelice zovu jarebice
da suncu otkriju
svoje bijelo lice.
Skinuše veo
kad tamo
cvijet do cvijeta
izrastao iz duše sunčanog ljeta.
Ponekad u stihove stavim
prepelice i golubice,
pa jarebice
i pustim ih
da pobjegnu
iz kafeza moje duše
u spomenar
u kojem im pravim gnijezdo
od sunčanog mastila moga pera.
SPOMENAR
U mom spomenaru napravih
izložbu uspomena
Uzeh smješak od sunca
i oči od utvara
koje pobjegoše iz kišnih dana
i njihovih sjena.
Uplašeni dječak
dođe iz uplašene ulice.
Skrušeno pognu glavu
da mu ne vide lice
Stidljivo stavlja svoje
dječije dane
u đačku torbu
stavlja i dječije snove
i cvrkut poneke ptice
Rastao je gledajući gladnu
tepsiju
i nenaloženu vatru
čiji plamenovi njegove snove
griju
Dječak je stasao u pupoljak
poput cvijeća iz saksije
Đačka torba mu otežala.
Vrijeme je proticalo
kroz njegove đačke sveske
dok nije dobilo bore na licu
uz smješak sunca
i oči utvara
na izložbi uspomena
požutjelog spomenara
DJETINJSTVO
Gdje je ona zelena rijeka
Što je tekla kroz moje djetinjstvo
Stajao sam na obali
I gledao kako divlje vode
odnose moje dječije snove
u bajke zakljkučane sa hiljadu brava
a iza svakog ključa
poneka suza spava
Gdje su sada oni sokaci
U kojima su skakutali
moji školski dani
Gdje je onaj lingišpir
što vrti u krug
dječije snove
pa se tope kao sladoled
u suze mog djetinjstva
Gdje je sada ona tepsija
u kojoj su gladne oči tražile hljeb sa sedam kora.
Majka je stavlja u šporet,
vatra tiho gori
dok ne svane zora
pa ne znam jesmo li to sanjali hljeb
ili je gladna ptica sletjela kraj mog prozora.
MOJA ADRESA IZ DJETINJSTVA
Moje djetinjstvo je stanovalo na
adresi
Donje Osoje, broj 22. Travnik
Ako pošaljete svoje pismo
na tu adresu
odgovorit će vam bosonogi dječak
čiji snovi su u dalekoj prošlosti
nočivali na toj adresi.
KALENDAR
Gdje sam bio,
odakle sam došao,
iz kojeg svijeta sam dušu donio
i kuda sam pošao?
Pitanja je mnogo
Umjesto odgovora
skupljam dane, mjesece i godine
u svoj spomenar.
Nakupilo se podosta
požutjelog lišća
iz jeseni moga života.
Nakupilo se i podosta bora
na licu vremena.
Sunce me gleda,
hoće da me pita,
Iz koje sam bajke donio snove
u kalendar mog života.
PLAVOJ VODI
Plava vodo,
Gdje si odnijela
listove
iz kalendara moga života?
Gdje su moja dječačka
proljeća,
jeseni i zime?
Gdje je moja školska teka
u kojoj sam prvi put
napisao svoje ime?
Gdje je moja školska klupa
u kojoj sam sanjao
svoj prvi dječački san?
Gdje je sada taj moj bosonogi,
cvrkutavi đački dan?
Sjećam se tvojih
plavih valova
koji su niz rijeku života
odnosili moje poglede.
Sjećam se zalaska sunca
iznad Donjeg Osoja
dok skriva popadale listove
sa kalendara mog života
ROĐENDAN
Razmišljam
kojeg je dana
krenuo autobus
kojim doputovah
do svog prvog rođendana
Gdje nađoh parče neba
kojeg donesoh u svojoj duši?
Jesam li tada plakao zbog toga
da mi se suza
u očima ne osuši?
Kako je izgledala
moja prva zora?
Jesu li me tada zvijezde
kriomice gledale s neba
iznad mog dječijeg prozora?
Odakle donesoše gladnu tepsiju
u kojoj ptičice skupljaju
mrvice neispečenog hljeba?
Iz kojeg svjetla uzeh prvu molitvu
koja mi dade na dar
najljepše cvjetove sa neba.
PLAVOJ VODI
Pitam te Plava vodo
gdje je tvoje plavetnilo
kojim sam umivao dječačko lice?
Gdje su oni sunčani dani
u kojima su tvoji plavi valovi
odnosili dane mog djetinjstva.
Stajao sam tu kraj tebe i gledao
sunce
kako me viri iz tvoje plave duše.
Iznad tebe zidine starog grada
u rijeci vremena se
polako i stidljivo ruše.
Dvije rijeke se spojiše u jednu
i dok se okrenuh
dječački pogledi mi osijediše.
Pitam se jesam li to ja
ili je vrijeme, umjesto mene,
dobilo bore na mom dječačkom licu.
PLAVA RIJEKO
U tvom ogledalu gledam dječaka
kako pored tvoje obale
skuplja dječačke snove.
Skupih podosta
košarica
šarenih, gizdavih i čarobnih
oči da ti zaslijepe
od njihove ljepote.
U tim košaricama je
raslo moje djetinjstvo
uz šum tvojih valova
i pjesmu labudica, grlica i
bjelogrlih ždralova
Sjećaš li se plava
rijeko
Kroz nekoliko sekundi tvog
vremena
Dječak je izašao iz tvog
ogledala
S borama na svojim dječijim
uspomenama.
ZVJEZDANI AT
Oblak je moj jedrenjak
s kojim
plovim do sunca.
Zvijezde
padalice su moji galebovi.
Na nebeskom moru svjetionik
sa
devetnaest i sedam
nebeskih
svjetiljki.
Uzeh te
svjetiljke,
pa na
svom jedrenjaku
doplutah
do zemlje.
Evo vam
braćo vaše oči.
Evo vam
vid sunca.
Pogledajte,
progledajte.
Imam
svjetla za sedam mora.
Imam
sunca za devetnaest gora.
Od tog
svjetla napravite
zvjezdanog
ata,
pa se
popnite do najviše zvijezde.
Nasta
tišina.
Nasta
tajac.
Moja
braća ne htjedoše da plove
na
krilima zvjezdanog ata,
Gledaju me mrklim očima
U njima
im mrkle strijele
Ubiše
mi dušu, ubiše mi srce
pa sada
mrtav hodam po ovom dunjaluku.
VRIJEME
Kada bi se vrijeme moglo sasuti u čašu
vidjeli bismo da je život samo jedna kap
u treptaju našeg oka.
PISMO NADE
Spakovah snove u koverte
i poslah ih na razne adrese,
pa čekam da mi se vrati
pismo nade.
Ali uzalud.
Pisma mi se vraćaju
bez snova.
Poštar ih donosi
u torbi prepunoj briga.
GLADNI DANI
Sjećam se majke
uzme gladnu tepsiju,
pa je podijeli na četiri dijela,
za četiri gladna usta.
Dječije oči kriomice
gledaju ispod oka.
Čini im se
da su druge kašike
nešto punije,
a usta veća.
Gledam tu tepsiju
i pitam se
koliko gladi može stati
u jednu dječiju kašiku?
No comments:
Post a Comment