USPOMENE

                                                       Bismillahi Rrahmani Rrahim,

                                                      Uspomene iz mog spomenara

             -Kažem sam sebi: Uzmi olovku od cvijeća. Neka ti stihovi budu      leptiri. Neka ti miris ruže bude mastilo. Posadi sjemenke iz svoje duše. Izaberi najljepše koje imaš, od smaragda i dijamanata, koje u bašti tvoga srca ponekad izrastu. Piši, stalno piši, sve dok budeš imao dovoljno snova za mastilo svoga pera.

Šta je za mene pjesma?

Pjesma je za mene sjemenka koju posadim u bašti moje duše,

pa čekam da izraste. Tako postanem baštovan. Mlade stabljike njegujem otkucajima svoga srca. Okitim ih cvijećem iz mojih snova. Od krila leptira im napravim  cvijetne haljine za mlade nevjeste, pa im se udvaram. Recitujem im pjesme od cvrkuta poljskih ptica. Od sunčevih zraka im napravim koprenu.Mladenke, lijepe i nagizdane uhvate se u kolo udavača. Uskoro dođu prosci, pa iz kola odvedu najljepšu nevjestu.

                                               

-Na livadi kosci kose žetelačke snove. U svakom otkosu je skrivena poneka nada i poneka čežnja slatka, draga i nježna koja se pretvara u slike ukradene iz sna. Na nekim slikama vidiš mladenku

kako bere ruže Na drugima prosci pjevaju svatovske pjesme i sa slavujima se druže. Na nekima konji vrani nagizdani. a zvončići im zvone razdragani. Na nekim slikama iz očiju kosaca pada kiša poneka munja pogodi im snove na nebu pa se poslije utiša.

Pitam Sunce

Kada bi Sunce moglo da priča

pitao bih ga odakle mu boje kojima boji

šaroliko cvijeće

zumbule, karanfile, orhideje, lale

i razne druge cvjetove

velike i male

 Odakle mu riječi

koje pretvara u cvrkut ptice

odakle mu poljupci

kojima kiti  paunove, divlje patke i prepelice

Kada bih mogao da pošaljem pismo suncu

Pitao bih ga

Gdje da nađem svjetiljku

kojom ću osvijetliti svoju dušu

da  ne hodam slijep

po ovom dunjaluku.

                          SAN

San je otrgnuti cvijet

nactan na papiru.

Stavimo ga u srce,

pa dok ga gledamo,

naše oči počivaju u miru.

San je željeznička stanica

za vlakove bez voznog reda.

Slijepi putnici

putuju kišnih očiju

i tužnog pogleda.

San je svjetionik

kojem lete sunčani leptiri

da ukradu medeno svjetlo.

     

SJEMENKA

Pitam sjemenku cvijeta

Koje blago krije

U svojoj sehari

Orhideje, gladiole,

ljubičice ili bijele rade,

Skriva li u sebi

 njihovu mirisnu ljepotu

Da je neko ne ukrade.

Pitam kišu i sunce

Odakle vam ključevi

Kojima  otvarate

zlaćana vrata cvijeta

da se usnula ljepotica

 probudi iz cvijetnog sna

i od sunca ukrade

svoj dio proljeća ili ljeta.

               RUŽA

Kada ruža uvene

gdje će cvjetati rumenilo

kojeg je uzela od sunca

Na koje nebo će se popeti

njen čarobni miris

 i zanosna ljepota

Ko će pokupiti poljupce leptira

koji su svoje snove sanjali

na njenim pupoljcima

Ko će zauzeti njeno mjesto

u buketu cvijeća

Hoće li na mjestu gdje je cvjetala

biti upaljena mirisna svijeća?

Prepelice

Uzgajam ptice prepelice

golubice i jarebice

zatvorim ih u kafez moje duše

pa mi nježno cvrkuću.

Tu je u blizini i ružičnjak

pa golubice porumene

Prepelice zovu jarebice

da suncu otkriju

 svoje bijelo lice.

Skinuše veo

kad tamo

cvijet do cvijeta

izrastao iz duše sunčanog ljeta.

Ponekad u stihove stavim

 prepelice i golubice,

pa jarebice

i pustim ih

da pobjegnu

iz kafeza moje duše

u spomenar

u kojem im pravim gnijezdo

od sunčanog mastila moga pera.

KRLETKA

Uzgajam ptice prepelice

golubice i jarebice

zatvorim ih u kafez moje duše

pa mi nježno cvrkuću.

Tu je u blizini i ružičnjak

pa golubice porumene

Prepelice zovu jarebice

da suncu otkriju

 svoje bijelo lice.

Skinuše veo

kad tamo

cvijet do cvijeta

izrastao iz duše sunčanog ljeta.

Ponekad u stihove stavim

 prepelice i golubice,

pa jarebice

i pustim ih

da pobjegnu

iz kafeza moje duše

u spomenar

u kojem im pravim gnijezdo

od sunčanog mastila moga pera.

SPOMENAR

U mom spomenaru napravih

izložbu uspomena

Uzeh smješak od sunca

i oči od utvara

koje pobjegoše iz kišnih dana

i njihovih sjena.

Uplašeni dječak

dođe iz uplašene ulice.

Skrušeno pognu glavu

da mu ne vide lice

Stidljivo stavlja svoje dječije dane

u đačku torbu

stavlja i dječije snove

i cvrkut poneke ptice

Rastao je gledajući gladnu tepsiju

i nenaloženu vatru

čiji plamenovi njegove snove griju

Dječak je stasao u pupoljak

poput cvijeća iz saksije

Đačka torba mu otežala.

Vrijeme je proticalo

kroz njegove đačke sveske

dok nije dobilo bore na licu

uz smješak sunca

i oči utvara

na izložbi uspomena

požutjelog spomenara

     DJETINJSTVO

Gdje je ona zelena rijeka

Što je tekla kroz moje djetinjstvo

Stajao sam na obali

I gledao kako divlje vode

odnose moje dječije snove

u bajke zakljkučane sa hiljadu brava

a iza svakog ključa

poneka suza spava

 Gdje su sada oni sokaci

U kojima su skakutali

moji školski dani

Gdje je onaj lingišpir

što vrti u krug

dječije snove

pa se tope kao sladoled

u suze mog djetinjstva

Gdje je sada ona tepsija

u kojoj su gladne oči tražile hljeb sa sedam kora.

Majka je stavlja u šporet,

vatra tiho gori

dok ne svane zora

pa ne znam jesmo li to sanjali hljeb

ili je gladna ptica sletjela kraj mog prozora.

    MOJA ADRESA IZ DJETINJSTVA

Moje djetinjstvo je stanovalo na adresi

Donje Osoje, broj 22. Travnik

Ako pošaljete svoje pismo

na tu adresu

odgovorit će vam bosonogi dječak

čiji snovi su u dalekoj prošlosti

nočivali na toj adresi.

KALENDAR

Gdje sam bio,

odakle sam došao,

iz kojeg svijeta sam dušu donio

i kuda sam pošao?

Pitanja je mnogo

Umjesto odgovora

skupljam dane, mjesece i godine

u svoj spomenar.

Nakupilo se podosta

 požutjelog lišća

iz jeseni moga života.

Nakupilo se i podosta bora

na licu vremena.

Sunce me gleda,

hoće da me pita,

Iz koje sam bajke donio snove

u kalendar mog života.

    PLAVOJ VODI

Plava vodo,

Gdje si odnijela listove

iz kalendara moga života?

Gdje su moja dječačka proljeća,

 jeseni i zime?

Gdje je moja školska teka

u kojoj sam prvi put

napisao svoje ime?

Gdje je moja školska klupa

u kojoj sam sanjao

svoj prvi dječački san?

Gdje je sada taj moj bosonogi,

cvrkutavi đački dan?

Sjećam se tvojih plavih valova

koji su niz rijeku života

odnosili moje poglede.

Sjećam se zalaska sunca

iznad Donjeg Osoja

dok skriva  popadale listove

sa kalendara mog života

         ROĐENDAN

Razmišljam

kojeg je dana

krenuo autobus

kojim doputovah

do svog prvog rođendana

Gdje nađoh parče neba

kojeg donesoh u svojoj duši?

Jesam li tada plakao zbog toga

da mi se suza

u očima ne osuši?

Kako je izgledala

moja prva zora? 

Jesu li me tada zvijezde

kriomice gledale s neba

iznad mog dječijeg prozora?

Odakle donesoše gladnu tepsiju

u kojoj ptičice skupljaju

mrvice neispečenog hljeba?

Iz kojeg svjetla uzeh prvu molitvu

koja mi dade na dar

najljepše cvjetove sa neba.

PLAVOJ VODI

Pitam te Plava vodo

gdje je tvoje plavetnilo

kojim sam umivao dječačko lice?

Gdje su oni sunčani dani

u kojima su tvoji plavi valovi

odnosili dane mog djetinjstva.

Stajao sam tu kraj tebe i gledao sunce

kako me viri iz tvoje plave duše.

Iznad tebe zidine starog grada

                                    u rijeci vremena se

polako i stidljivo ruše.

Dvije rijeke se spojiše u jednu

i dok se okrenuh

dječački pogledi mi osijediše.

Pitam se jesam li to ja

ili je vrijeme, umjesto mene,

dobilo bore na mom dječačkom licu.

      PLAVA RIJEKO

U tvom ogledalu gledam dječaka

kako pored tvoje obale

skuplja dječačke snove.

Skupih podosta košarica

šarenih, gizdavih i čarobnih

oči da ti zaslijepe

od njihove ljepote.

U tim košaricama je raslo moje djetinjstvo

uz šum tvojih valova

i pjesmu labudica, grlica i bjelogrlih ždralova

Sjećaš li se plava rijeko

Kroz nekoliko sekundi tvog vremena

Dječak je izašao iz tvog ogledala

S borama na svojim dječijim uspomenama.

ZVJEZDANI AT

Oblak je moj jedrenjak

s kojim plovim do sunca.

Zvijezde padalice su moji galebovi.

Na nebeskom moru svjetionik

sa devetnaest i sedam

nebeskih svjetiljki.

Uzeh te svjetiljke,

pa na svom jedrenjaku

doplutah do zemlje.

Evo vam braćo vaše oči.

Evo vam vid sunca.

Pogledajte, progledajte.

Imam svjetla za sedam mora.

Imam sunca za devetnaest gora.

Od tog svjetla napravite

zvjezdanog ata,

pa se popnite do najviše zvijezde.

Nasta tišina.

Nasta tajac.

Moja braća ne htjedoše da plove

na krilima zvjezdanog ata,

Gledaju me mrklim očima

U njima im mrkle strijele

Ubiše mi dušu, ubiše mi srce

pa sada mrtav hodam po ovom dunjaluku.

VRIJEME

Kada bi se vrijeme moglo sasuti u čašu 

vidjeli bismo da je život samo jedna kap

u treptaju našeg oka.

PISMO NADE

Spakovah snove u koverte

i poslah ih na razne adrese,

pa čekam da mi se vrati

pismo nade.

Ali uzalud.

Pisma mi se vraćaju

bez snova.

Poštar ih donosi

u torbi prepunoj briga. 

GLADNI DANI

Sjećam se majke

uzme gladnu tepsiju,

pa je podijeli na četiri dijela,

za četiri gladna usta.

Dječije oči kriomice

gledaju ispod oka.

Čini im se

da su druge kašike

nešto punije,

a usta veća.

Gledam tu tepsiju

i pitam se

koliko gladi može stati

u jednu dječiju kašiku?