Bismillahi
Rrahmani Rrahim,
ODREĐENJE I
SLOBODA VOLJE
Jedno od temeljnih
načela religije je vjerovanje u Božije određenje, dakle vjerovanje da se sve
što se dešava dešava tačno onako kako je to odredio Tvorac Kosmosa. Uzvišeni
Bog je odredio da će naš materijalni svijet biti stvoren. Odredio je da ćemo i
mi biti stvoreni. Odredio je kada ćemo se roditi, koliko ćemo živjeti i kada
ćemo umrijeti. Odredio je šta će nam se sve desiti u našem zemaljskom životu,
itd. Sve je to unaprijed određeno i zapisano. Knjigu sudbine možemo zamisliti i
kao video kasetu našeg života. Na toj kaseti je, prije nego što smo se mi rodili, unaprijed snimljen naš cijeli
život. Sve je snimljeno do u najsitnije detalje, i ništa nije izostavljeno. Ne
možemo čak ni okom trepnuti, a da to nije unaprijed određeno i zapisano u
Knjizi sudbine.
Sada se postavlja
pitanje: Ako je Uzvišeni Bog unaprijed sve to odredio i zapisao u toj Knjizi
šta je onda sa našom slobodom volje? Da li su oni koji griješe krivi zato što
griješe? Kako mogu biti krivi kada je u Knjizi sudbine unaprijed zapisano da će
oni griješiti? Ako mi ne možemo da utičemo na našu sudbinu zašto bismo
odgovarali za naše postupke i kakav je uopšte smisao našeg života i postojanja?
Na prvi pogled se čini da je nemoguće da istovremeno postoji i Božije
određenje, a i sloboda volje. Čini se da ti fenomeni isključuju jedan drugog.
Međutim, to nije tako. Nije tačno da određenje isključuje slobodu volje, ili da
sloboda volje isključuje određenje. Današnja nauka je u mogućnosti da to dokaže.
U mogućnosti je da nam navede konkretne naučne dokaze da zaista postoji Božije
određenje i da mi zaista imamo punu slobodu volje. Neke od tih argumenata ćemo,
ako Bog da, navesti u nastavku ovog teksta. Međutim, prije toga, želimo da
čitaocima skrenemo pažnju na slijedeće: Tema o kojoj ovdje govorimo je veoma
složena. Zbog toga svi oni koji žele da uistinu spoznaju te tajne treba da
pažljivo pročitaju ovaj tekst i da o istom razmisle. Treba da se potrude da
shvate bit i suštinu Božijeg određenja. Ovo je jedan od najkompleksnijih
fenomena sa kojim se do sada susrelo čovječanstvo. Objašnjenje za taj fenomen
mi nikome ne možemo dati na tanjiru. Možemo samo da čitaocima ukažemo na jedan
od načina kako da, uz Božiju pomoć, shvatimo tajne o kojima ovdje govorimo.
METODA ANALOGIJE
Bit i suštinu
Božijeg određenja najlakše ćemo shvatiti ako koristimo metodu analogije. O
kakvoj metodi se radi? Kada želimo da spoznamo neku stvarnost treba samo da
pronađemo neku analognu stvarnost o kojoj sve znamo, pa da poslije uporedimo te
dvije stvarnosti. Kako to konkretno izgleda objasnićemo na primjeru Božijeg
određenja. To određenje je stvarnost koju izučavamo i čije tajne tek treba da
otkrijemo. Dakle, te tajne još ne znamo. Sada treba da pronađemo neki primjer
određenja o kojem sve znamo pa da onda uporedimo ta dva određenja, dakle da
uporedimo određenje o kojem sve znamo s određenjem o kojem ništa ne znamo i
kojeg tek treba da spoznamo. Kada ih uporedimo moći ćemo spoznati neke od tajni
određenja o kojem ništa ne znamo. Da li postoji primjer određenja o kojem sve
znamo? Odgovor je potvrdan:postoji. Takvih primjera ima veoma mnogo. Naime, mi
ljudi u našem svakodnevnom životu ponekad odlučujemo o tome da neko uradi to i
to, ili da se desi to i to. Evo jednog konkretnog primjera: Prije nego što
snimimo neki film prvo treba napisati scenarij za taj film. Lice koje piše taj
scenarij odlučiće o tome šta će biti tema tog filma i šta će se u istom
dešavati. Predvidiće sve događaje do u najsitnije detalje i ništa neće
izostaviti. Eto, to je jedan od primjera određenja. Scenarist će odlučiti da se
desi to i to, i to će se zaista i desiti. Desiće se tačno onako kako je to
predviđeno u tom scenariju. Kada je scenarij napisan filmski režiser će
izvršiti izbor glumaca. Tih glumaca će biti tačno onoliko koliko je i uloga
predviđeno u navedenom scenariju. Prilikom tog izbora režiser će nastojati da
za glumce izabere ona lica koja će na najbolji mogući način odigrati datu
ulogu. I izabraće ta lica. Izabrana lica žele da glume baš tu i tu ulogu, a
režiser želi da baš ta lica glume te uloge. Dakle, postoji obostrana volja i
želja da ti glumci odigraju te i te uloge. Ono što želi režiser to isto žele i
ti glumci, a i obratno. U ovom primjeru imamo istovremeno i određenje, a i
slobodu volje. Režiser odlučuje šta će se desiti, a glumci žele da se to desi i
da baš oni odigraju tu ulogu. Kako vidimo određenje ne isključuje slobodu volje,
niti sloboda volje isključuje određenje. Ne samo da se ti fenomeni ne
isključuju već isti jedan drugog uslovljavaju. Određenje u ovom primjeru ne bi
imalo nikakvog smisla da nema slobode volje, a sloboda volje ne bi imala
nikakvog smisla bez tog određenja.
BOŽIJE ODREĐENJE
Primjer filmskog
scenarija nam može pomoći da shvatimo neke od tajni iz Božijeg određenja.
Prethodno smo rekli da je vjerovanje u Božije određenje jedan od temeljnih
principa religije Uzvišeni Tvorac Kosmosa nam na više mjesta u svetim Knjigama
kaže da će nam se desiti samo ono što je On propisao i da je sve to što će nam
se desiti unaprijed zapisano u Knjizi Levhi-Mahfuzu. U to zaista nema ni malo
sumnje. Knjigu Levhi-Mahfuz možemo, radi što lakšeg razumijevanja ovih tajni,
zamisliti i kao scenarij u kojem je sve zapisano. Zapisano je da će naš
materijalni svijet biti stvoren. Zapisano je ko će se roditi, kada će se
roditi, koliko će živjeti, kada će umrijeti, i šta će mu se sve desiti u
zemaljskom životu. Sve to je zapisano do u najsitnije detalje. Čak ni list sa
drveta ne može opasti a da to nije unaprijed zapisano u Knjizi Levhi-Mahfuzu. I
upravo zato nam Tvorac Kosmosa. kaže:
“Ne nastupi
nikakva nesreća na Zemlji niti u vama, a da se ona
(nije nalazila) u
knjizi (Levhi-Mahfuzu) još i prije nego smo je
Mi stvorili.
Zaista je to Bogu lahko (učiniti).
Kur’an 57:22
“(Obavještavamo
vas o tom) da se ne biste žalostili za onim što vam je
promaklo i da se
ne biste (previše) veselili zbog onog što vam je dato,
a Bog ne voli
nikakvog taštog, uobraženog.”
Kur’an 57:23
“Reci:” Pogodiće
nas samo ono šta nam je Bog propisao.”
A On je Zaštitnik
naš, i u Boga zato neka se pouzdavaju vjernici!”
Kur’an 9 : 51 –
Prevod Mustafa Mlivo
“I doista znamo
prethodnike od vas,
i doista znamo
one koji slijede.”
Kur’an 15 : 24 –
Prevod Mustafa Mlivo
“Tvorac Kosmosa
je zapisao (U Levhi-Mahfuzu):
“Zaista ću Ja i
Moj poslanik pobijediti.”
Bog je zaista jak
i silan.”
Kur’an 58 : 21
Vratimo se za
trenutak filmskom scenariju. U tom scenariju režiser lično vrši odabir glumaca
za pojedine uloge. Za te uloge će se javiti svi oni koji to žele. Međutim, datu
ulogu će dobiti samo jedan glumac i to onaj koji će, prema mišljenju režisera,
najbolje odigrati datu ulogu. U Božijem određenju situacija je sasvim
drugačija. Nama uzvišeni Bog omogućava da mi sami sebi izaberemo ulogu koja nam
najviše odgovara. Neko će odlučiti da bude vjernik i da vjeruje u Boga, neko će
odlučiti da bude nevjernik, neko će izabrati pravi put, neko zabludu, itd.
Uloga ima veoma mnogo, pa svaki čovjek izabire sebi onu ulogu koja mu najviše
odgovara. Mi slobodno odlučujemo o tome šta ćemo raditi i koju ulogu ćemo
odabrati. Uzvišeni Bog je u Svom određenju unaprijed predvidio koje će sve
uloge postojati. Pružio nam je mogućnost da uz punu slobodu volje sami
odaberemo neku od tih uloga i da sami odlučimo šta ćemo raditi u našem životu. Božija
volja je da mi imamo slobodu volje. Božija je volja da u Njegovom određenju
ima dovoljno uloga za sve i da svako može da potpuno slobodno odabere baš onu
ulogu koja mu najbolje odgovara. Uzvišeni Bog unaprijed zna koju ćemo ulogu
odabrati, pa je upravo radi toga i odlučio da u Njegovom određenju postoji baš
takva uloga.
Kada u filmskom
scenariju režiser odabere glumce za filmske uloge oni će odigrati te uloge
onako kako je to predviđeno u scenariju, odnosno kako im kaže režiser. Ti
glumci žele da odigraju te uloge i to je njihova želja. Takođe, i režiser želi
da baš ti glumci odigraju te uloge i to je njegova želja. Glumci žele isto što
želi i režiser, a i režiser želi isto ono što žele glumci. Zbog toga režiser
može reći glumcima:
“Vi ćete htjeti samo
ono što ja hoću....”
A to je doista tako.
Kao što smo prethodno naveli glumci žele samo ono što želi i režiser, pa se
tako i ponašaju. U ovom primjeru imamo potpun sklad između volje režisera i
volje glumaca, odnosno imamo istovremeno i slobodu volje, i određenje-
U Božijem određenju
je Tvorac Kosmosa odlučio da imamo punu slobodu volje i da mi sami sebi
izaberemo neku od uloga iz Božijeg određenja. Božija je volja i želja da
postoji baš takva uloga i da je baš mi izaberemo. Mi, ljudi, želimo to isto.
Želimo da imamo punu slobodu volje i da mi odlučujemo o tome šta ćemo raditi u
našem životu. Dakle, mi želimo ono isto što želi i naš Milosrdni Gospodar. Zbog
toga nam Tvorac Kosmosa u Svetoj Knjizi kaže:
“Vi ćete željeti
samo ono što želi Bog.
Zaista Bog zna
(i) mudar je...”
Kur’an 76 : 30
S obzirom da mi
želimo isto što želi i Bog to znači da postoji potpuni sklad između Božijeg
određenja i naše slobode volje. To znači da su ti fenomeni međusobno najuže
povezani i međuuslovljeni.
Pretpostavićemo da u
nekom filmskom scenariju glumac treba da uzme strijelu i da sa njom pogodi neki
cilj. On će to i uraditi. Gađaće baš u taj cilj. Dakle, uradiće ono što mu je
rekao režiser. Kada se završi snimanje te scene režiser može reći tom glumcu:
“Ti nisi gađao kada si gađao, nego sam ja gađao”
Na prvi pogled može
se steći utisak da to nije tako. Naime, navedeni glumac je zaista uzeo strijelu
pa je sa njom gađao dati cilj. To nije uradio režiser. Međutim, režiser je taj
koji je odlučio da u tom filmu bude baš ta uloga. Odlučio je da glumac uzme
strijelu i da gađa taj cilj. Da režiser nije odlučio da u scenariju bude i ta
scena navedeni glumac ne bi uzeo strijelu i ne bi gađao navedeni cilj. Upravo
zato režiser može da sa punim pravom kaže da taj glumac nije gađao kada je
gađao već da je režiser gađao.
U uzvišenom Svetoj
Knjizi naš Milosrdni Gospodar kaže:
“I nisi gađao kad
si gađao,
nego je Bog
gađao.......”
Kur’an 8 : 17 –
Prevod Mustafa Mlivo
U ovom primjeru
Božiji poslanik Muhamed,a.s. je bacio jedan pregršt prašine na neprijatelja.
Uzvišeni Bog mu kaže da on nije gađao kada je gađao nego je Bog gađao. To je
zaista tako. U Božijem određenju je predviđena baš ta scena. Predviđeno je da
Božiji poslanik baci na neprijatelja pregršt prašine. Dakle, to je Božija
odredba. Božiji poslanik ne bi to uradio da to nije Bog unaprijed “zapisao” u
Knjizi sudbine, i da to nije Božija odredba. Dakle, kada je Božiji poslanik
gađao neprijatelja nije on to radio već je to uradio Tvorac Kosmosa.
“Tad ih niste ubijali, nego ih je Bog ubijao”
Kur’an 8 : 17 –
Prevod Mustafa Mlivo
U bitci koju
spominje uzvišeni Bog vjernici su ubijali svoje neprijatelje. Međutim, u
suštini, oni ih nisu ubijali. Njih je ubijao Bog. Božija je odredba da oni budu
ubijeni u zato su i bili ubijeni. Da je u Knjizi sudbine bilo zapisano nešto
drugo tada se ovaj događaj ne bi ni desio. Tada ovi neprijatelji ne bi bili
ubijeni.
Suština i smisao
Božijeg određenja je baš u tome da se može desiti samo ono što je odredio Bog i
da se ništa drugo ne može desiti. Vjernici iz ovog primjera su željeli da ubiju
svoje neprijatelje i to su uradili. To je, dakle, bila njihova želja. I
Uzvišeni Bog je želio to isto pa je zbog toga u Knjizi sudbine i odredio da se
desi taj događaj.
Mi možemo željeti
samo ono što želi i Uzvišeni Bog:
“Vi (ne možete) željeti (ništa) osim onog
što želi Bog, Gospodar svjetova”
Kur’an 81 : 29
Dileme zaista nema i
ne može je biti. Mi imamo punu slobodu volje. Slobodno odlučujemo o tome šta
ćemo raditi u našem zemaljskom životu i mi zaista radimo samo ono što želimo.
Niko nas ne prisiljava da uradimo nešto drugo. Uzvišeni Bog nam omogućava da
baš tako radimo i dao nam je punu slobodu izbora. A da bi nam to omogućio
predvidio je u Svom Božijem određenju scenarij u kojem svako od nas može da po
svojoj vlastitoj želji izabere odgovarajuću ulogu. Uloga ima bezbroj i svako
može da izabere onu koja mu najviše odgovara. Sve te uloge su zapisane u Knjizi
sudbine prije stvaranja našeg svijeta. Kada je stvoren svijet, i kada smo se
rodili, mi smo sami sebi odabrali onu ulogu koja nam najviše odgovara. Božije
je određenje da postoje sve te uloge, a mi između tih uloga sasvim slobodno
odabiremo neku od tih uloga. Eto, to je konkretan primjer kako istovremeno može
da postoji i Božije određenje i sloboda volje.
Pretpostavimo da
neko ko je slijep zaželi da bude fudbaler, da neko ko nema dobar glas zaželi da
bude pjevač, da neko ko se boji visine hoće da postane pilot, itd. Te želje im
se neće ispuniti i ne bi ni valjalo da se ispune jer bi oni te uloge veoma loše
odigrali. Iz toga slijedi slijedeći zaključak: Našu slobodu volje ograničavaju
date objektivne okolnosti pa istu moramo da uskladimo sa tim okolnostima. A
izvan tih okolnosti mi imamo punu slobodu volje i ta sloboda nije ničim
ograničena.
Najvažniji aspekt
slobode volje je naša puna sloboda da mislimo onako kako to mi želimo i da
svako od nas ima svoje vlastite poglede i stavove o svim pitanjima. To je naša
sloboda koju nam nikada niko ne može oduzeti ili je na bilo koji način dovesti
u pitanje. Mi slobodno odlučujemo o tome da li ćemo vjerovati u ovo ili u ono,
da li ćemo činiti dobra ili pokuđena djela, šta ćemo raditi u svakodnevnom
životu, itd. Ta naša sloboda je apsolutna i potpuna i niko nam je ne može
ograničiti. To su univerzalne slobode koje nam je iz Svoje milosti darovao naš
veličanstveni Tvorac. Te slobode su prekrasni i prelijepi darovi našeg
Milosrdnog Stvoritelja. U krajnjoj liniji nije toliko ni važno da li ćemo
obavljati to i to zanimanje, da li ćemo raditi na tom i tom radnom mjestu, da
li ćemo živjeti u toj i toj državi, da li ćemo biti tog i tog pola, rase,
nacionalnosti, političkog uvjerenja, itd. Važno je samo jedno, a to je da u
našem zemaljskom životu činimo samo ona djela sa kojima je zadovoljan naš
Milosrdni Tvorac i da se klonimo onih djela sa kojima On nije zadovoljan.
Svima nam je sasvim
jasno da mi zaista imamo punu slobodu volje. Dokaz da je to zaista tako je to
što mi u svakom trenutku našeg života možemo da radimo sve ono što želimo i
ništa nas u tome ne sprečava. Naravno, to možemo da radimo samo u granicama
naših mogućnosti i datih objektivnih okolnosti. Naučna je činjenica da postoji Božije određenje. Dokaz za to je
zakonomjernost u datumima iz istorije čovječanstva. Svaki događaj koji se do
sada desio na našoj planeti Zemlji desio se tačno onog trenutka kada je to
odredio Tvorac Kosmosa. Kada analiziramo te datume vidjećemo da postoji sasvim
očigledna matematička zakonomjernost u njihovom dešavanju. Te zakonomjernosti
ne bi bilo kada ne bi postojalo Božije određenje.
Ovo je samo kraći
osvrt na tajne Božijeg određenja. O toj temi se može još mnogo toga reći. Mi
smo spremni da objasnimo i neke druge aspekte ovog fenomena, a to ćemo uraditi
ako za ovu temu bude postojao interes kod posjetilaca ovog bloga.
Zašto postoji dobro i zlo?
Neki takozvani
filozofi postavljaju pitanje: Zašto je Bog stvorio zlo? - pa konstatuju da na
to pitanje religija nema odgovor. Upravo to pitanje najbolje pokazuje kako
pojedinci iz ovog našeg današnjeg vremena imaju sasvim pogrešnu predstavu o
Bogu i da ne razumiju bit i suštinu našeg postojanja. Prije svega treba znati
da Bog nije stvorio zlo. Zlo ne potiče od Boga. Zlo potiče od nas, ljudi.
Uzvišeni Bog je stvorio čovjeka i dao mu mogućnost da čini i dobro i zlo.
Takođe, Uzvišeni Bog nas upućuje da činimo samo dobro i da se klonimo zla. Ako
mi izaberemo zlo umjesto dobra, pa to je naša odluka. Dakle, čovjek sasvim
slobodno odlučuje o tome da li će činiti dobro ili zlo. Ako odluči da čini zlo
to je njegova odluka. To je odluka čovjeka.
Prethodno navedeni
filozofi su vjerovatno htjeli da postave pitanje zašto je čovjeku data
mogućnost da čini zlo i zašto nas Bog ne spriječava da činimo zlo. Razlog za to
je slijedeći: Čovjek je biće kojem je Uzvišeni Bog dao punu slobodu volje.
Dozvolio nam je da u našem životu činimo sve što želimo. To znači da nam je
dozvolio da činimo dobra djela, a takođe i da činimo zlo. Zašto nam je Uzvišeni
Bog to dozvolio? Naš Milosrdni Gospodar je nama ljudima dao povlašten položaj u
odnosu na sva druga stvorenja u nama poznatom materijalnom svijetu. Čovjek je
zaista povlašteno biće. Mi imamo punu slobodu volje i, kako već rekosmo, radimo
što god želimo. To je privilegija koju nemaju druga bića. Na primjer: anđeli
mogu da čine samo dobra djela i ne mogu da pogriješe. Svijet anđela (meleka) je
svijet u kojem nema zla. Za razliku od meleka čovjek može da čini i dobro i
zlo. Dakle, imamo pravo na vlastiti izbor i na vlastitu odluku. Hvala dragom
Bogu da je to zaista tako. Oni koji čine dobro sretni su zbog toga jer to dobro
čine samo zato što žele da ga čine, a ne zato što ih neko primorava da to čine.
Zamislite kako bi ovaj život bio besmislen kada bi nas neko stalno primoravao
da činimo dobro i sprječavao nas da činimo zlo. Kada bismo na takav način pod
prisilom učinili neko dobro tako dobro ne bi imalo nikakvog smisla. Pogotovo ne
bi imalo smisla da nas nakon toga Uzvišeni Bog nagradi za to dobro djelo.
Takođe, ne bi imalo smisla da nas neko spriječi u našoj želji da počinimo neko
zlo, pa da nas poslije toga nagradi zato što nismo počinili to zlo. Kada bi nas
neko na našoj planeti Zemlji stalno primoravao da činimo samo dobro i da ne
činimo zlo tada bi naš svijet bio svijet bezgrešnih bića. To bi bio svijet
poput svijeta meleka. Ne daj Bože da nas neko u toku našeg života svakog
trenutka primorava da činimo ta i ta djela ili da nas sprječava da činimo neka
druga djela. Ko bi od nas želio da živi u takvom svijetu? Naravno da mi ljudi
tako nešto ne želimo. Mi smo svjesni toga da imamo povlašten položaj u Kosmosu.
Uzvišeni Bog nas je obdario mnogim blagodatima. Kada bismo brojali sve te
blagodati ne bismo ih mogli izbrojati. A najveća blagodat je, prema našem
mišljenju, u tome što nam je Uzvišeni Bog dao razum kako bismo shvatili bit i
suštinu našeg postojanja, zatim što nam je dao punu slobodu volje pa možemo
sami odlučiti o tome šta ćemo da radimo u našem zemaljskom životu, što nam je
darovao Svoje Božanske knjige i slao poslanike kako bismo što lakše spoznali
pravi put.
No comments:
Post a Comment