Bismillahi Rrahmani Rrahim,
Teško sam obolio. Ne znam od čega bolujem. Jedva se krećem po svom stanu. U meni nema ni malo snage. Kako se to odjednom desilo? Do jučer sam cijepao drva i vozio bicikl, a danas se jedva popnem uz stepenice do mog stana. Više ne mogu izlaziti čak ni do najbliže prodavnice. Postao sam invalid. Evo kako se to desilo:
-Prije dvadesetak dana razboljela se moja supruga. Ne može da jede, jer joj se, prilikom jela, pojavi osjećaj gađenja hrane i povraćanja. Uz to pojavili su joj se i neki simptomi koji upućuju na gripu. Istoga dana i ja se razboljevam. Imam osjećaj velike gladi. Redovno jedem, i koliko god pojedem, stalno sam gladan. Organizam postaje nemoćan, pa jedva nekako funkcionišem.
Odoh kod interniste. On me temeljito pregleda. Svi nalazi su dobri, osim moje tjelesne težine koja je veća nego što treba. Internista mi reće da moram biti na dijeti Dade mi neki formular za dijetu. Po tom formularu smijem za svaki obrok pojesti samo po nekoliko zalogaja hrane. To znači da moram gladovati i stalno biti gladan. Moje nemoćno tijelo posta još nemoćnije. Glad mi ne da hodam. Neda mi da živim. Odlučih da ne slušam internistu već da pojedem još nešto hrane koja mi je zabranjena. Ni to mi nije pomoglo. I dalje sam nemoćan i gladan.
Razmišljam o tome zašto mi se to dešava. Kako odjednom od zdravog čovjeka postadoh invalid? Je li se to desilo slučajno? Kako se moglo desiti da se jednog te istog dana razbolimo ja i moja žena od jedne te iste bolesti?
Sjetih se nedavne prošlosti. Kada sam počeo da se bavim naukom moji prijatelji su me upozoravali da su mnogi istraživači stradali, jer su se bavili naukom. Niko ne voli konkurenciju, a ja sam postao konkurencija naučnicima iz svih nauka. Bavim se i medicinom. Neke papire sam dao jednom ljekaru da ih pročita. Uskoro me zove taj ljekar i kaže mi da mu je ukraden automobil i moji papiri.
Tamo pred kraj rata dođoše anonimni telefonski pozivi u kojima nepoznata lica prijete meni i mojoj porodici. Dnevno je bilo više desetina takvih poziva. Jedva nekako smo preživjeli to uznemiravanje. Uskoro slijedi brisanje svih mojih internet stranica, itd. Nemoguće je nabrojati sve te pritiske i prijetnje meni samo radi toga što se bavim naukom. To je moja jedina krivica.
Pred moje oboljenje nepoznato lice ili lica šalju mi video snimke nekih čudovišta. Snimaju me u mom stanu kako hodam po sobi, kako izlazim na balkon, itd. Na jednom video snimku kojeg je napravilo nepoznato lice na mom balkonu snimljen sam u bolničkoj odjeći koju nemam .i koju nisam nosio. Snimaju me kao teškog bolesnika u bolničkim kolicima sa bolničkim zavojima. Dakle, najavljuju mi da ću uskoro biti težak bolesnik. Upravo ta činjenica ukazuje na mogućnost da su me nepoznata lica namjerno zarazila nekom teškom bolešću, pa da me tako fizički spriječe da se bavim naukom. I u tome su evo uspjeli. Pretvorili su me u invalida koji se ne bavi naukom.
Iz svih publiokovanih video snimaka jasno se vidi namjera nepoznatih osoba da me fizički unište, pa su u tome, evo, i uspjeli.
Teško sam obolio. Ne znam od čega bolujem. Jedva se krećem po svom stanu. U meni nema ni malo snage. Kako se to odjednom desilo? Do jučer sam cijepao drva i vozio bicikl, a danas se jedva popnem uz stepenice do mog stana. Više ne mogu izlaziti čak ni do najbliže prodavnice. Postao sam invalid. Evo kako se to desilo:
-Prije dvadesetak dana razboljela se moja supruga. Ne može da jede, jer joj se, prilikom jela, pojavi osjećaj gađenja hrane i povraćanja. Uz to pojavili su joj se i neki simptomi koji upućuju na gripu. Istoga dana i ja se razboljevam. Imam osjećaj velike gladi. Redovno jedem, i koliko god pojedem, stalno sam gladan. Organizam postaje nemoćan, pa jedva nekako funkcionišem.
Odoh kod interniste. On me temeljito pregleda. Svi nalazi su dobri, osim moje tjelesne težine koja je veća nego što treba. Internista mi reće da moram biti na dijeti Dade mi neki formular za dijetu. Po tom formularu smijem za svaki obrok pojesti samo po nekoliko zalogaja hrane. To znači da moram gladovati i stalno biti gladan. Moje nemoćno tijelo posta još nemoćnije. Glad mi ne da hodam. Neda mi da živim. Odlučih da ne slušam internistu već da pojedem još nešto hrane koja mi je zabranjena. Ni to mi nije pomoglo. I dalje sam nemoćan i gladan.
Razmišljam o tome zašto mi se to dešava. Kako odjednom od zdravog čovjeka postadoh invalid? Je li se to desilo slučajno? Kako se moglo desiti da se jednog te istog dana razbolimo ja i moja žena od jedne te iste bolesti?
Sjetih se nedavne prošlosti. Kada sam počeo da se bavim naukom moji prijatelji su me upozoravali da su mnogi istraživači stradali, jer su se bavili naukom. Niko ne voli konkurenciju, a ja sam postao konkurencija naučnicima iz svih nauka. Bavim se i medicinom. Neke papire sam dao jednom ljekaru da ih pročita. Uskoro me zove taj ljekar i kaže mi da mu je ukraden automobil i moji papiri.
Tamo pred kraj rata dođoše anonimni telefonski pozivi u kojima nepoznata lica prijete meni i mojoj porodici. Dnevno je bilo više desetina takvih poziva. Jedva nekako smo preživjeli to uznemiravanje. Uskoro slijedi brisanje svih mojih internet stranica, itd. Nemoguće je nabrojati sve te pritiske i prijetnje meni samo radi toga što se bavim naukom. To je moja jedina krivica.
Pred moje oboljenje nepoznato lice ili lica šalju mi video snimke nekih čudovišta. Snimaju me u mom stanu kako hodam po sobi, kako izlazim na balkon, itd. Na jednom video snimku kojeg je napravilo nepoznato lice na mom balkonu snimljen sam u bolničkoj odjeći koju nemam .i koju nisam nosio. Snimaju me kao teškog bolesnika u bolničkim kolicima sa bolničkim zavojima. Dakle, najavljuju mi da ću uskoro biti težak bolesnik. Upravo ta činjenica ukazuje na mogućnost da su me nepoznata lica namjerno zarazila nekom teškom bolešću, pa da me tako fizički spriječe da se bavim naukom. I u tome su evo uspjeli. Pretvorili su me u invalida koji se ne bavi naukom.
Iz svih publiokovanih video snimaka jasno se vidi namjera nepoznatih osoba da me fizički unište, pa su u tome, evo, i uspjeli.
No comments:
Post a Comment