Koliko je moćno nepravomoćno  rješenje iz upravnog postupka?

 Jedan državni organ,bez znanja stranke, donese jedno nepravomoćno rješenje kojim zabrani stranci da ostvaruje svoja materijalna prava koja ima po pravomoćnom rješenju. U pravomoćnom rješenju piše da stranka ima ta i ta zakonska prava, a u nepravomoćnom da nema. Državni organ odmah podnese tužbu sudu sa zahtjevom da sud zabrani izvršenje pravomoćnog rješenja i da naredi izvršenje nepravomoćnog rješenja. Sud to odmah uradi. Zabrani izvršenje pravomoćnog rješenja i naredi izvršenje nepravomoćnog rješenja. Oštećena strana podnese protivtužbu sudu. Sud odbi sprovođenje postupka po toj protivtužbi, već u presudi konstatuje da je tuženi podnio neku drugu protivtužbu koju nije podno, a da nije podnio protivtužbu koju je predao sudu. Nakon toga sud zaključuje VANSUDSKU NAGODBU između nekih drugih parničnih stranki koje nemaju nikakve veza sa prethodno navedenim nepravomoćnim i pravomoćnim rješenjima,. A kada se zaključi Vansudska nagodba sud ne smije donijeti presudu. U ovom primjeru sud je odmah nakon zaključenja  vansudske nagodbe donio i presudu kojim naređuje izvršenje nepravomoćnog rješenja, a zabranjuje izvršenje pravomoćnog rješenja. 

Postavlja se pitanje koliko je zaista moćno nepravomoćno rješenje u upravnog postupka?