Još jedno nepravomoćno rješenje

JOŠ JEDNO NEPRAVOMOĆNO RJEŠENJE

Prethodno navedeni državni organ bio je u dilemi je li to sve urađeno po zakonu. Zbog toga, nekoliko sedmica nakon donošenja navedenog nepravomoćnog rješenja, odluči da donese još jedno nepravomoćno rješenje čiji je sadržaj identičan prethodno navedenom nepravomoćnom rješenju uz ispravku nekih cifri. Šta sada da uradi sa tim novim nepravomoćnim rješenjem? Već je predao tužbu sudu na temelju prethodno navedenog nepravomoćnog rješenja, a prošli su rokovi za podnošenje novih dokaza i za preciziranje tužbenog zahtjeva. Zbog toga Sud odluči da to novo nedpravomoćno rješenje, nakon završetka pripremnog ročišta, stavi u prazan koverat, pa ga posla sudu. Sud nije ni primijetio da mu je tužitelj dostavio još jedno prepisano nepravomoćno rješenje, već je mislo da se radi o prvom nepravomoćnom rješenju. Zbog toga na glavnom ročištu kao dokaz koristi to novo nepravomoćno rješenje koje nije predmet tužbe državnog organa i koje se ne  nalazi u sudskom spisu. Dakle, na glavnom ročištu sud raspravlja samo o drugom nepravomoćnom rješenju koje nije predmet tužbe misleći da je to prvo nepravomoćno rješenje koje je predmet tužbe državnog organa. U Zapisniku sa glavnog ročišta sud napisa da je to glavno ročište zakazano po tužbi državnog organa, pa ni ne spomenu protivtužbu tužene stranke i po istoj ne sprovede postupak.

Na završetku te takozvane Glavne rasprave sud donese slijedeću Odluku:

ZAKLJUČUJE SE SUDSKA NAGODBA 

Između nekih nepoznatih parničnih stranki koje nisu predmet navedenih nepravomoćnih rješenja, pa nigdje ni ne spomenu da je to glavno ročiište održano po tužbi prethodno navedenog državnog organa protiv tuženog.

Prije zaključivanje te nepostojeće Sudske nagodbe desila se jedna interesantna scena. Predmet tužbe državnog organa je bila naknada navodne štete koju je, prema tužbi državnog organa načinio tuženi tom državnom organu. Navedeni državni organ nije imao ni jedan dokazu da uopće postoji neka šteta, nema Zapisnika nadležnog državnog organa, niti drugih dokaza da šteta postoji. Tada sutkinja odluči slijedeće: Ja ću sama izvršiti procjenu te navodne štete. Iako nije nadležna, niti kompetentna, sutkinja onako napamet izvrši procjenu štete koja ne postoji, pa na temelju svog privatnog vještačenja donese presudu da tuženi državnog organu materijalnu štetu za koju niko nije utv rdio da uopće postoji.