DESET KILOGRAMA NEPRAVDE

                                                            Bismilahi Rrahmani Rrahim,

DESET KILOGRAMA NEPRAVDE

Moja država BiH u kojoj živim, i koju volim, dala mi je deset kilograma nepravde. Za uzvrat, ja sam toj mojoj državi, koja povređuje moja ljudska prava, poklonio nezapamćenu afirmaciju u oblasti nauke Stotinjak puta sam zauzeo prvo mjesto na prestižnim TOP LISTAMA, svrstan sam među najveće umove trećeg milenija, itd. Molio sam tu moju državu da mi da bar mrvicu ljudskih prava, ali bez uspjeha. Napisao sam desetak kilograma molbi i žalbi koje su  istog trenutka odbačene. Dat ću samo kratak opis nekih od tih nepravdi.

-Ustanova u kojoj sam nekada radio jednog te istog dana dodjeljuje mom radnom kolegi Z.M. jednosoban, a meni trososban stan u novogradnji. Nešto je zapelo oko uselenja, pa Z.M. napisa tužbu sudu. Sud i navedena ustanova mu u vrlo kratkom roku dodijeliše njegov stan.

To uradih i ja. Prepisah tužbu Z.M. pa je predadoh tom istom sudu i tom istom sudiji. Sud odbaci tu moju tužbu s obrazloženjem da prvo treba riješiti neku drugu tužbu u nekoj drugoj pravnoj stvari koja nema nikakve veze sa mojom tužbom.. Ta druga tužba nikada nije riješena i ja nikada nisam uselio u svoj stan. Sud nije ni čekao rješenje te druge tužbe već mi odmah zaplijeni pola penzije na ime sudskih troškova i taj novac predade građanki J.D. koja nije parnična stranka. Dakle, zaplijeniše moje mrvice od penzije, pa ih dadoše neovlaštenom licu.

-Uskoro dobijam sudski poziv da prisustvujem nekoj glavnoj raspravi. Na pozivu su imena nekih nepoznatih stranki. Pomislih da je neka greška. Dođoh na sud. U sudnici su neka nepoznata lica. Sutkinja mi dade list papira i reće da odem u sudski bife i da tužim te nepoznate stranke, kako bi se navodno riješila neka druga tužba zbog koje je odbačena moja tužba za stan. Poslušah sutkinju, pa odoh u sudski bife. Ne znam kako se pišu tužbe. Napisah nekoliko polupismenih rečenica i predadoh sutkinji. Ona otvori raspravu u predmetu koji uopšte ne postooji.. Pisala je u zapisnik šta je htjela i kako je htjela. I eto tako nastade ta pravna stvar koja ne postoji. Sutknja je odlučila koga ću ja tužiti i zašto ću ga tužiti. Da ne duljim, svi sudovi su poslije donijeli presude kojima mene proglasiše krivim u pravnoj stvari koja ne postoji.. Oduzeše mi moj trosoban stan, pa ga dadoše građanki M.A i ponovo odrediše enormno visoke sudske troškove.

-Najviše brige sam imao sa penzijom. Nadležni organ donese nepravomoćno rješenje kojim zabrani izvršenje mog pravomoćnog rješenja. Optužiše me da sam im, primajući penziju po pravno valjanom rješenju, prouzrokovao materijalnu štetu iz Zakona o obligaconim odnosima (bez zapisnika nadležnog organa, bez dokaza da zaista postoji šteta, itd.). Podnesoh protivtužbu sudu. Sud nije  dozvolio sprovođenje postupka po mojoj protivtužbi. Zabraniše i sprovođenje postupka po mojoj tužbi za utvrđenje..Na glavnoj raspravi, umjesto da odlučuje o postojanju ili nepostojanju materijalne štete sud zaključi Sudsku nagodbu između nekih nepoznatih stranki koje nisu parnične stranke i koje nemaju nikakve veze sa isplatama moje penzije.

Dakle, sud naredi izvršenje nepravomoćnog rješenja iz upravnog postupka koje je doneseno povredom zakona, te zabrani izvršenje pravomoćnog i pravno valjanog rješenja koje je doneseno na zakonom propisan način.

-Podsjećam državne organe na kolateralnu štetu koju su u ovom primjeru prouzrokovali ti organi. Ovdje se ne radi samo o povredi ljudskih prava Lutve Kurića. Povredom tih mojih prava državni organi su me spriječili da pišem naučne radove od kojih bi svi imali koristi. Za to vrijeme dok sam pisao molbe i žalbe državnim organima mogao sam napisati veliki broj naučnih radova, neprocjenjive naučno stručne vrijednosti. Za jedan zaplijenjeni trosobni stan i za dvadesetak hiljada KM zaplijenjene penzije država BiH je pretrpjela štetu od više milijardi dolara. Hoće li lica koja su povrijedila moja ljudska prava nadoknaditi državi tu štetu?