Robovi vlastitoga tijela

                                                          Bismillahi Rrahmani Rrahim,

Naša najveća svetinja nam je naše vlastito tijelo. Svakog trenutka našeg života služimo mu kao robovi. Trudimo se da ga napojimo, nahranimo,  lijepo obućemo, da ga nagizdamo i nalickamo, da mu kupimo prelijepo auto, da mu napravimo raskošni dvorac u kojem će boraviti, i da mu damo najveća blaga ovoga svijeta. A to naše tijelo kojem robujemo privlači grijeh i upija griješnost kao što spužva upija vodu. Evo šta o našem tijelu kaže Isa, a.s. (Isus) u Evanđelju po Barnabi (Prevod Esed Bošnjak):

„Teško svijetu što uči samo da udovolji tijelu koje je ilovača i izmet, a ne izučava nego zaboravlja službu Bogu...!

Kada birate prijatelja gledajte koliko se on boji Boga i koliko on mrzi svoje sopstveno tijelo kao okrutnog neprijatelja. Molitva je so tijela koja mu ne dopušta da se pokvari grijehom.

Od ilovače, od Zemlje je Bog stvorio tijelo, i u to udahnuo dah života... I zato kad tijelo ometa službu Božiju ono treba da bude s prezirom odbijeno kao ilovača i zgaženo.“

Šta je tijelo sada – ono manifestuje svoje želje – to je grub neprijatelj svakog dobra: jer ono samo želi grijeh.

Treba li onda čovjek, da bi zadovoljio jednog od svojih neprijatelja, da napusti da udovoljava Bogu, svom stvoritelju?.

Ali, ako pogledate u grobnice, vidjećete šta je tijelo“.

„Isus odgovori: „Drži svoje tijelo kao konj, i živjećeš sigurno. Jer, konju se daje hrana po mjeri, a rad bez mjere, i uzda se stavlja na njega, da bi on išao po tvojoj volji, on se drži na oskudnom mjestu i tuče se kad je neposlušan.“

  

Mudrost o kojoj ovdje govorim je zlatni ključ kojim ćemo, ako Bog da, otključati vrata dženetta ili raja.