ZEMLJA U CENTRU KOSMOSA

Bismillahi Rrahmani Rrahim,

Jedno od Allahovih znamenja je stvaranje nebesa i zemlje i živih bića koja je rasijao po njima. To su veličanstvena i uzvišena Božija znamenja. Skoro svakodnevno podižemo oči ka nebu, pa se divimo bezbrojnim svjetovima koji plutaju kroz beskraj nebeskog okeana. Naš veličanstveni Gospodar nam u uzvišenom Kur’anu kaže:

“A zašto ne pogledaju nebo iznad sebe? – kako smo ga sazdali

i ukrasili i kako u njemu nema nereda!”

(Kur’an 50:6)

“ koji sve stvara i čini skladnim”

(Kur’an 87:2)

“ i koji sve s mjerom određuje i nadahnjuje”

(Kur’an 87:3)

“Ti u onome što Milostivi stvara ne vidiš nikakva nesklada, pa ponovo pogledaj,

vidiš li ikakav nedostatak”

(Kur’an 67:3)

“Zatim ponovo više puta pogledaj. Pogled će ti se vratiti klonuo i umoran.”

(Kur’an 67:4)

Pa, pogledajmo nebo iznad sebe. Gledajmo te bezbrojne i beskrajne zvjezdane svjetove koji poput najljepših dragulja ukrašavaju arhitekturu našeg Kosmosa.

Kako izgleda Kosmos?

U nauci se već duže vremena postavlja pitanje: Kako je nastao Kosmos? Da li ga je stvorio Razumni Stvaralac, ili je, možda, nastao slučajno? Kako izgleda njegova arhitektura? – itd. Današnja nauka je mišljenja da Kosmos nije stvoren i da je nastao sasvim slučajno, nakon prvobitnog praska. Radi se o očiglednim zabludama. Naime, samo neko ko je slijep ne može da u nebeskom savršenstvu i skladu vidi Stvoritelja.

Kosmos u obliku – atoma?

Neke činjenice ukazuju na mogućnost da postoji veza između građe atoma i arhitekture cijelog Kosmosa. Sve što postoji je na ovaj ili onaj način povezano sa – atomom. Hajdemo da o tim tajnama govorimo postepeno, korak po korak, kako bismo što lakše shvatili tu vezu. Počećemo sa Mendeljevim Tablicama Periodnog sistema hemijskih elemenata.

Periodni sistem – u obliku atoma

Materijalni svijet je, kao što znamo, izgrađen od atoma. Svi hemijski elementi su sačinjeni od te čestice. Vodik, kisik, željezo, zlato i sve drugo što postoji u Kosmosu stvoreno je prema tom modelu, dakle prema modelu atoma. To, međutim, nije sve. Čak je i teorijska koncepcija Periodnog sistema hemijskih elemenata takođe građena prema tom modelu. Evo konkretnih dokaza:

U prvoj ljuski u atomu može biti najviše do 2 elektrona,

U ljuskama L i Q može ih biti do 8,

U ljuskama M i P može ih biti do 18, i

U ljuskama N i O može biti do 32 elektrona.

Dakle, imamo jednu ljusku sa 2 elektrona, zatim par ljuski sa po 8 elektrona, pa opet par ljuski sa 18 i sa po 32 elektrona. To je model: 2,8,8,18,18,32 i 32. Eto, tako je građen atom. Na sličan način je naš milosrdni Gospodar, Allah,dž.š. kreirao i Tablice periodnog sistema. Naime, u tim tablicama imamo jednu periodu sa 2 hemijska elementa, zatim slijede dvije periode sa po 8 elemenata, pa dvije sa po 18 i na kraju dvije sa mo 32 elementa. I u ovom primjeru imamo model: 2,8,8,18,18,32 i 32 kao i u prethodno navedenom primjeru. Sličnost je sasvim očigledna. Zbog toga možemo postaviti hipotezu da je naš veličanstveni Gospodar, Allah,dž.š. i atome hemijskih elemenata i teorijsku koncepciju Periodnog sistema stvorio prema jednom te istom modelu, a to je model atoma.

Kako nauka opisuje Kosmos?

Izgled i strukturu Svemira Karl Sagan u djelu “Kosmos” opisuje ovako:

“Kosmos je uglavnom prazan prostor. Iz neke međugalaktičke tačke posmatranja vidjeli bismo raspršene poput morske pjene na valovima Svemira, nebrojene, slabašne pramenove svjetlosti. To su galaktike. Većina ih ulazi u sastav jata, u kojima se, zbijene, neprekidno kreću kroz kosmičku tminu(...). Galaktike su svugdje u Kosmosu vrlo nalik jedna drugoj, kao da su izlivene iz nekoliko istih kalupa.(...) Kada bismo nasumice bili postavljeni u Kosmos, vjerovatnost da se slučajno nađemo u blizini nekog planeta bila bi manja od jedan prema milijardu bilijuna (10 ³³). Takva vjerovatnost jednaka je nemogućnosti”.

Kako izgleda atom?

Atom je uglavnom prazan prostor. Kad bismo ga uvećali do beskonačnih granica vidjeli bismo raspršene poput morske pjene na valovima Svemira, nebrojene, slabašne pramenove svjetlosti. To su elektroni. Većina ih ulazi u sastav skupina ili jata elektrona, u kojim se, zbijeni, neprekidno kreću kroz veliku kosmičku tminu.(...) Elektroni su nalik jedan drugom, kao da su izliveni iz nekoliko istih kalupa.(...) Kad bismo u taj prazan prostor bili postavljeni nasumice vjerovatnost da se nađemo blizu nekog elektrona bila bi manja od jedan prema milijardu bilijuna (10³³). Takva vjerovatnost jednaka je nemogućnosti.

Kako vidimo opis građe atoma i građe Kosmosa je istovjetan. Gotovo da nema nikakve razlike. Sličnost im je tolika da možemo da, opisujući atom, opišemo Kosmos, a i obratno. To je naučna istinaa pred kojom zastaje dah, koja ushićuje i zadivljuje, koja nam omogućuje da na našoj sićušnoj planeti Zemlji dodirnemo zvjezdane snove.

Ta činjenica nam daje za pravo da pretpostavimo da je Kosmos zaista stvoren – prema modelu atoma. Kada bi bilo moguće da na neki način “naduvamo” atom do beskonačnih dimenzija, vjerovatno bismo dobili Kosmos. I obratno – kada bismo mogli “izduvati” Kosmos, vjerovatno bismo dobili – atom. Šta ima logičnije nego da, nakon izloženoga, postavimo hipotezu da je Univerzum, zaista, stvoren prema modelu atoma. Nije li navedeno dovoljno argumenata u prilog takvom razmišljanju?

U tako “naduvanom” atomu sedam elektronskih ljuski bi, u kosmičkim relacijama, postalo sedam kosmičkih elektronskih ljuski, odnosno sedam nebesa. Dakle, dobili bismo sedam katova nebesa. Kroz ta nebesa kretali bi se kosmički elektroni. Ti elektroni bi, s obzirom na dimenzije Kosmosa, pretstavljali koncentracije skupina jata galaktika, koje ćemo, zbog njihovog izgleda i arhitekture, nazvati – kosmičkim kontinentima. Koliko ima takvih kontinenata? Pretpostavljamo da ih ima 118 i da su isti raspoređeni u kosmičkim prostranstvima prema modelu za raspoređivanje elektrona u atomu. To je model brojeva koji je spomenut u prethodnom dijelu teksta: 2,8,18, 32,32, 18 i 8. Dakle, prvo nebo, prema ovoj hipozeti, ima dva kosmička kontinenta, drugo osam, treće 18, četvrto 32, peto 32, šesto 18 i sedmo 8.

Slika Kosmosa je, prema ovoj hipotezi, samo slika uvećanog atoma i ništa više. A slika sedam nebesa je samo slika sedam uvećanih elektronskih ljuski iz atoma. Ovu hipotezu smo postavili krajem osamdesetih godina ovog vijeka. Ubrzo nakon toga saznali smo da je i američka nauka otkrila da u Kosmosu zaista postoje – kosmički kontinenti. O čemu se tu, zapravo, radi?

Kontinent galaksija

Na 175. Godišnjicu Američkog astronomskog udruženja, na zasjedanju koje je u januaru 1990.godine održano u Kristal Sitiju (Vajoming), dr Alan Dresler je obznanio otkriće jedne od najvećih koncentracija galaksija, koja je nazvana "Kontinent galaksija". Ovo je otkriće poduprlo pretpostavku koja je isticana u nauci, da su osnovni objekti u Svemiru daleko veći i mnogo složeniji nego što su ranije bili zamišljeni i procjenjivani. Američki iksperti su još saopštili da je njihovo otkriće sudbonosan, uvjerljiv dokaz da “kontinenti galaksija” zaista postoje, što potvrđuje da je Svemir objektivno drugačiji nego što je zamišljan. Dr Dresler, takođe, istom prilikom veli da vjeruje kako postoje i mnogi drugi ovakvi i slični kontinenti u Svemiru. Ovo je još jedna od naučnih činjenica koje idu u prilog našoj hipotezi da je Univerzum građen – prema modelu atoma.

Sedam nebesa u uzvišenom Kur’anu

Naš veličanstveni Gospodar nam u uzvišenom Kur’anu kaže:

“Allah je Onaj koji je stvorio sedam nebesa.....” (65:12)

“I On ih odredio (da budu) sedam nebesa u dva dana (perioda) i odredio svakom nebu njegovu ulogu” (41:12)

“Njega slavi sedam nebesa i Zemlja i oni koji su u njima” (17:44)

“On je stvorio za vas (za vašu korist) sve što je na zemlji, zatim usmjerio (okrenuo Svoju moć i naum) prema nebu i stvorio ih sedmokatnim nebesima” (2:29).

Dakle, nebesa su sedmokatna isto kao što je i atom sedmokatan. Naime, kao što smo prethodno naveli, kada bismo “naduvali” atom do kosmičkih dimenzija dobili bismo nebesa sa sedam slojeva. Elektronske ljuske atoma bi postale slojevi na nebu. Dobili bismo sedam katova. Zbog toga se i Božije riječi: “Zar vi ne vidite kako je Allah stvorio sedam nebesa u slojevima (71:15), u jednom slobodnijem kontekstualnom pristupu mogle prihvatiti i kao pitanje: “Zar vi (ljudi) ne vidite kako je Allah,dž.š. stvorio nebesa – prema modelu atoma”? Naš Stvoritelj nam tu tajnu ne otkriva do kraja, već nam prepušta da je mi sami, uz pomoć Njegovih jasnih uputa, svojim vlastitim razumom dokučimo.

ZEMLJA U CENTRU KOSMOSA

Sada se može postaviti pitanje: Ako je Svemir zaista stvoren prema modelu atoma, a činjenice govore u prilog tome, gdje je onda u tom Svemiru smještena naša planeta Zemlja?

Gospodar svih svjetova, Allah,dž.š. nas upućuje kako da dokučimo i tu tajnu pa nam kaže: “I mi smo IZNAD VAS stvorili sedam putanja “(23:17). Iz ovog ajeta proizlazi da je iznad Zemlje stvoreno sedam nebesa. Na osnovu ove informacije se može bez ikakvih teškoća utvrditi gdje se Zemlja nalazi u Svemiru. Naime, u Kosmosu koji ima sedam nebesa postoji samo jedno mjesto iznad kojeg se nalazi sedam nebesa. To je sami centar Kosmosa.. Samo se iznad centra Kosmosa nalazi sedam nebesa. Prvo nebo čine galaksije iz kosmičkih kontinenata prvog neba, a i ostala nebesa imaju, takođe, svoje kosmičke kontinente. Da je Zemlja smještena na nekom drugom mjestu u Kosmosu, na primjer, na drugom, trećem, četvrtom, itd. nebu, u tom slučaju se iznad nas ne bi nalazilo sedam nebesa, već dva, tri, četiri, itd. neba. Ta činjenica nam daje za pravo da bez ikakvih dilema zaključimo da je naša planeta Zemlja zaista smještena u sami centar Kosmosa.

Zašto udaljene galaksije “bježe” od Zemlje?

I neka najnovija naučna otkrića ukazuju na mogućnost da je Zemlja zaista smještena u sami centar Kosmosa. Evo jednog primjera:

Edvin Huble je, posmatrajući zračenje udaljenih galaktika, otkrio da se one udaljavaju od nas vrtoglavom brzinom, utoliko brže što su udaljenije. Kao da “bježe” od Zemlje. Radi se o fenomenu koji zbunjuje naučnike. U tom smislu Karl Sagan postavlja pitanje: “Zašto bi galaktike trebalo da bježe od nas? Da li postoji nešto posebno u našem položaju u Svemiru”? Odgovor na to pitanje se naprosto sam po sebi nameće. Naime, ako je Svemir zaista stvoren po modelu atoma i ako se naša planeta zaista nalazi u samom kosmičkom središtu, u tom slučaju bismo iz takve perspektive vidjeli da udaljene galaktike zaista “bježe” od nas. One bi se, zapravo, samo kretale svojim kosmičkim elektronskim putanjama, što bi kod nas, uz pretpostavku da ih posmatramo iz kosmičkog središta, stvorilo privid da “bježe” od naše planete. Središte Kosmosa je, dakle, jedino mjesto sa kojeg bi se moglo vidjeti da galaktike vrtoglavom brzinom “bježe” od naše planete. To je još jedan od argumenata koji ide u prilog našoj hipotezi da se Zemlja zaista nalazi u središtu Kosmosa.

VELIKI PRASAK ( BIG BANG )

U nauci se smatra da je Univerzum nastao usljed velike eksplozije ili prvobitnog praska Big Bang. Prema toj teoriji sva materija i prostor, odnosno nebo i zemlja, bili su u samo jednoj jedinoj tački nakon čega je došlo do velikog praska pa je tako nastao Univerzum. U prilog tome govori i slijedeći ajet:

" Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina,

pa smo ih Mi raskomadali..." (21:30)

Kako nebesa i zemlja mogu biti jedna cjelina? To mogu, prema našem mišljenju, biti samo - u modelu atoma. Naime, u građi te čestice imamo jezgro (ili zemlju) i omotač oko tog jezgra (ili nebo). Jezgro i omotač su jedna cjelina, a materija i prostor su smješteni u samo jednoj jedinoj tački. Nakon toga, prema odredbi našeg veličanstvenog Gospodara, Allaha,dž.š. dolazi do razdvajanja nebesa i Zemlje. To razdvajanje je, po logici stvari, izvršeno "širenjem" tog atoma ili njegovim naduvavanjem sve do ogromnih kosmičkih razmjera, pa su se tako nebo i zemlja razdvojili. Sedam elektronskih nivoa ili ljuski iz atoma postaju sedam nebesa, dok elektroni u tim ljuskama postaju - kosmički kontinenti. Sve se izvanredno uklapa u teoriju "modela atoma".

Zbog toga postavljamo hipotezu da je Big Bang samo proces širenja ili naduvavanja prvobitnog početnog atoma do kosmičkih razmjera.

SMAK SVIJETA – KAO NUKLEARNA REAKCIJA

Opis smaka svijeta kojeg nam daje Uzviseni Allah,dž.š. u Kur’anu podsjeća na nuklearnu reakciju - u kosmičkim razmjerama:

“Kad Sunce svjetlost izgubi,

I kad se zvijezde (pomućene) raspu,

I kad se brda pokrenu.....”

Kur’an 81 : 1,2,3 (prevod Mustafa Mlivo)

“I kad nebo nestane “

Kur’an 81 : 11 (prevod Mustafa Mlivo)

“Kad se nebo rascijepi,

I kad se planete rasprse,

I kad mora poteku,

I kad se kaburi ispreturaju”

Kur’an 82 : 1,2,3,4 (prevod Mustafa Mlivo)

“Kad se nebo rascijepi,

I posluša Gospodara svog – a obavezno je –

I kad se Zemlja rastegne,

I izbaci šta je u njoj i isprazni se,

I posluša Gospodara svog – a obavezna je “

Kur’an 84 : 1,2,3,4,5 (prevod Mustafa Mlivo)

“kad se zatrese Zemlja potresom svojim,

I izbaci Zemlja terete svoje,

I rekne čovjek: “Šta joj je?”

Kur’an 99 : 1,2,3 (prevod Mustafa Mlivo)

“Katastrofa!

Šta je katastrofa?

I šta znaš ti šta je katastrofa?

Dan kad budu ljudi kao leptiri raštrkani,

I budu brda kao vuna raščupana”

Kur’an 101 : 1,2,3,4,5 (prevod Mustafa Mlivo)

“I vidjeh kad otvori šesti pečat,

i gle, zatrese se zemlja vrlo,

i sunce posta crno kao vreća od kostrijeti,

i mjesec posta kao krv.

I zvijezde nebeske padoše na zemlju

kao sto smokva odbacuje pupke svoje

kad je veliki vjetar zaljulja”

Opis smaka svijeta veoma podsjeca na opis nuklearne reakcije. Kosmički kontinent, odnosno elektron iz sedme kosmičke ljuske, ili sedmog neba, biće usmjeren ka šestom nebu. Otvoriće se šesti pečat i raspuknuti nebo. Svemir će postati kao rastaljena rudaća. Zvijezde će popadati. Brda će se smrviti i biće kao raščupana vuna. Upravo tako bi izgledala kosmička nuklearna reakcija. Zbog navedenih činjenica postavljamo hipotezu da će smak svijeta biti – nuklearna reakcija u kosmičkim razmjerama.