Bismillahi Rrahmani Rrahim,
Vrijeme prije nastanka života na Zemlji
Prema naučnim saznanjima život na Zemlji se pojavio prije nekih 600 miliona godina. Najstariji fosilni ostaci su pronađeni u kambrijskim slojevima stijena, a isti pripadaju puževima, trilobitima, spužvama, kišnim glistama, meduzama, morskim ježevima i drugim kompleksnim beskičmenjacima. Dilema je kako su nastali ti oblici života? Je li ih stvorio Razumni Stvaralac, ili su možda nastali sasvim slučajno u procesima evolucije životnih vrsta? Odgovore na ta pitanja potražit ću u al-Fatihi. Vratit ću se za trenutak u period prije stvaranja života na Zemlji. Tada, u to vrijeme, nije bilo tih životnih vrsta. Nije bilo naših gena. Nije bilo organskih jedinjenja. Nije bilo matrice genetskog koda. Zemlja je bila mrtva planeta. Postojao je samo anorganski svijet. Također, postojala je jasna Božija odredba da taj svijet bude stvoren. Postojala je i Božija odredba da bude stvoren i organski svijet. Postojao je i Kur’an koji je tada bio čuvan u knjizi “Levhi-Mahfuz”. U toj Časnoj Knjizi postojala je i sura al-Fatiha. Postojala je i digitalna matrica te sure. Postavljam hipotezu da je Kreator stvaranja života na Zemlji uzeo iz te matrice početnu matematičku “sjemenku” života, pa je stavio u matricu genetskog koda iz koje su poslije “izrasle” amino kiseline, a također i svi drugi organski spojevi koji su se razgranali u mnogobrojne oblike života. I eto tako, ukratko rećeno, prema toj hipotezi, nastade organski svijet. Nastade raskošni i veličanstveni biljni i životinjski svijet. Nastade čovjek. Da li se zaista to tako i desilo provjerit ću uz pomoć reverzibilne metode, odnosno metode obrnutog inžinjeringa. Prvi korak u tim istraživanjima će mi biti da načinim digitalnu matricu al-Fatihe i da nakon toga utvrdim da li je iz te matrice zaista “izrastao” život na našoj planeti Zemlji. Evo jednog fragmenta iz te matrice:
Matrica al-Fatihe
Numeričke vrijednosti konsonanata iz teksta al-Fatihe:
| Alif | ba | ta | ha | dal | zal | ra |
| I | I | I | I | I | I | I |
| 1 | 2 | 3 | 6 | 8 | 9 | 10 |
| sin | sad | dad | ta | ajn | gajn | kaf |
| I | I | I | I | I | I | I |
| 12 | 14 | 15 | 16 | 18 | 19 | 21 |
| kaf | lam | mim | nun | vav | ha | ja |
| I | I | I | I | I | I | I |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
U ovoj matrici naveo sam sve konsonante koji se nalaze u tekstu al-Fatihe i njihove numeričke vrijednosti.
Tada, u tom trenutku, još nije postojala matrica genetskog koda. U toj, tada nepostojećoj matrici, bile su nepopunjene sve digitalne kockice u kojima su predviđena mjesta za primarne amino kiseline koje tek treba da budu stvorene. Tu početnu matricu amino koda zamišljam ovako:
Matrica primarnih aminokiselina
Broj atoma u amino kiselinama
| - | - | - | - | - | - | - | - | - |
Kako se vidi, u toj početnoj matrici genetskog koda bile su nepopunjene sve kockice, pa se još ne zna koje amino kiseline će biti stvorene i koliko će imati atoma? Stvaranje tih amino kiselina tek treba da uslijedi.
U ovom trenutku još ne znam kako će konkretno izgledati to stvaranje i da li će matrica amino koda zaista nastati, ili evoluirati, iz početne matematičke “sjemenke” koja je, prema ovoj hipotezi, uzeta iz digitalne matrice al-Fatihe. Međutim, ono što znam je kako konkretno izgledaju obe te matrice, pa mi neće biti teško da uz pomoć prethodno navedene reverzibilne metode rekonstruišem proces stvaranja života na Zemlji. To ću uraditi na slijedeći način:
Kodovi 12 i 9
Fragment iz digitalne matrice al-Fatihe ima dvadeset i jednu numeričku vrijednost, odnosno ima 21 broj. Iz tog skupa brojeva njih 12 nije uzeto za kreaciju matrice genetskog koda, a 9 ih je uzeto. Ti brojevi koji su uzeti raspoređeni su u prazne kockice iz digitalne matrice genetskog koda. Raspoređeni su na slijedeći način:
Numeričke vrijednosti konsonanata
iz al-Fatihe
| 10 | 14 | 16 | 19 | 22 | 23 | 24 | 26 | 27 | 181 |
| | | | | | | | | | |
I
Broj atoma u genetskom aminokiselinskom kodu
| 10 | 14 | 16 | 19 | 22 | 23 | 24 | 26 | 27 | 181 |
| | | | | | | | | | |
. I eto tako nastade ta prva početna digitalna matrica tog koda. Pretpostavljam da je ta početna matrica izgledala ovako:
Početna matrica amino kiselinskog koda
| 10 | 14 | 16 | 19 | 22 | 23 | 24 | 26 | 27 | 181 |
| | | | | | | | | | |
Kada posmatramo današnju matricu genetskog koda koja postoji, i za koju znamo kako izgleda, vidjet ćemo da se u istoj zaista nalaze amino kiseline koje imaju prethodno navedeni broj atoma. A ti brojevi atoma su, kako se vidi iz prethodne tabele, identični numeričkim vrijednostima konsonanata iz matrice al-Fatihe.
Kako vidimo, za kreaciju matrice atomskog genetskog koda nije uzeto iz matrice al-Fatihe 12 brojeva, već ih je uzeto samo 9, pa su isti stavljeni u početnu matricu genetskog koda.
Nisu uzeti slijedeći brojevi: 1,2,3,6,8,9,12,15,18,21,25 i 28. Uzeti su brojevi:10, 14, 16, 19, 22, 23, 24, 26 i 27;
Može se zaključiti da je prethodno navedena kreacija početne matrice genetskog koda zaista izvršena uz pomoć kodova 12 i 9. Tu činjenicu ističem jer ćemo poslije vidjeti da su ti isti kodovi poslužili za dalju evoluciju navedene matrice u konačnu digitalnu matricu genetskog koda.
Kako je izvršen odabir numeričkih vrijednosti
konsonanata iz matrice al-Fatihe za njihovo
raspoređivanje u matricu genetskog koda?
Kako smo već vidjeli, u navedenoj matrici al-Fatihe nalazi se 21 broj, a iz tog skupa brojeva odabrano je samo njih devet za kreaciju digitalne slike amino koda. Dilema je kako je Kreator ovog veličanstvenog stvaralačkog djela donio odluku da odabere tih 9 brojeva i da ih nakon toga rasporedi u matricu genetskog koda? Zašto je odabrao baš te brojeve? Zašto umjesto tih brojeva nije odabrao neke druge?
Odgovore na neka od tih pitanja ponovo ću potražiti uz pomoć reverzibilne metode. Ta metoda mi je odmah otkrila da postoji sasvim konkretna formula za odabir navedenih devet brojeva. Evo kako izgleda ta formula:
(X1, X2, X3, X4, X5, X6, X7, X8, X9)>> kodovi 19 i 7;
X1,2,3,n = Redni brojevi numeričkih vrijednosti konsonanata iz teksta al-Fatihe,
koji će biti raspoređeni u matricu genetskog koda
Sada ću operacionalizirati tu formulu:
(X1, X2, X3, X4, X5, X6, X7, X8, X9)
I
X1,X2,X3,X4,X5,X6,X7,X8,X9;
X1X2X3X4X5X6X7X8X9 = (719+719+719... + 719);
U ovom primjeru imam jednačinu sa devet nepoznatih veličina. To su veličine od X1 do X9. Istu ću riješiti uz pomoć odgovarajućih matematičkih metoda i tehnika. Rješenje za te nepoznate veličine je:
Numeričke vrijednosti konsonanata
iz matrice al-Fatihe
| Redni broj konsonanata | | Numerička vrijednost |
| 7 | >> | 10 |
| 9 | >> | 14 |
| 11 | >> | 16 |
| 13 | >> | 19 |
| 15 | >> | 22 |
| 16 | >> | 23 |
| 17 | >> | 24 |
| 19 | >> | 26 |
| 20 | >> | 27 |
X1=7; X2=9; X3=11; X4=13; X5=15; X6=16;
X7=17; X8=19; X9=20;
7,09,11,13,15,16,17,19,20 >> 7091131516171920;
7091131516171920 = (719 + 719 + 719... + 719);
Kako vidimo, ovaj matematički zadatak je ispravno riješen. Kodovi 19 i 7 iz ovog primjera nam kao svoj rezultat zaista daju redne brojeve konsonanata iz matrice al-Fatihe čije numeričke vrijednosti su upisane u prazne kockice prethodno navedene matrice digitalnog genetskog koda.
U prazne kockice tog koda prvo treba staviti numeričku vrijednost sedmog kosnonanta iz matrice al-Fatihe, a to je broj 10. Nakon toga treba staviti numeričku vrijednost devetog konsonanta po redu, a to je broj 16, poslije treba staviti numeričku vrijednost jedanaestog konsonanta po redu, a to je broj 16, itd. Kreator navedenog genetskog koda je zaista to i uradio. U prazne kockice digitalnog matričnog genetskog koda stavio je numeričke vrijednosti baš tih konsonanata: sedmog, devetog, jedanaestog, trinaestog, petnaestog, šesnaestog, sedamnaestog, devetnaestog i dvadesetog. To su brojevi:10,14,16,19,22,23,24,26 i 27. I eto tako je iz matrice al-Fatihe uzeta početna matematička sjemenka života pa je posađena u matricu genetskog koda. I eto tako nastade početna digitalna matrica amino koda. Nastadoše organska jedinjenja iz kojih je izraslo “stablo” života na našoj planeti Zemlji. Dakle, bez ikakvih dilema se može reći da je to stablo života na Zemlji izraslo iz početne matematičke sjemenke koja je uzeta iz al-Fatihe, pa “posađena” u matricu genetskog koda.
Posebno ističem da se ovdje ne radi ni o kakvoj hipotezi. Ne radi se o pretpostavkama koje tek treba dokazivati. Radi se o egzaktnim matematičnim činjenicama i dokazima koje ni na koji način nije moguće osporiti, niti dovesti u pitanje.
Znači, odabir prvih devet amino kiselina u tom kodu nije izvršen slučajno i bez konkretnog programsko-kibernetskog sistema. Izvršen je planski i svrsishodno, na najsavršeniji i najuzvišeniji način.
Ko je kreirao početnu matematičku sjemenku života?
U prethodno navedenim matematičkim relacijama skriveno je i ime Kreatora matrice digitalnog genetskog koda. To ime ćemo pronaći uz pomoć dekompozicije:
(X1, X2, X3, X4, X5, X6, X7, X8, X9)>> kodovi 19 i 7 i aritmetički izraz za Božije ime
7,09,11,13,15,16,17,19,20 >> 7091131516171920;
7091131516171920 = [197 + (931+931+931... + 931)];
ALLAH >> 931;
Dakle, kao ključ za odabir numeričkih vrijednosti konsonanata iz teksta al-Fatihe za kreaciju amino koda korišten je i broj 931. Korišten je neka se zna ko je Autor i Kreator tog veličanstvenog stvaralačkog djela. Neka se zna da je navedenu matricu genetskog koda zaista kreirao Allah. Neka se zna da je tu matricu kreirao koristeći kodove 19 i 7.
I eto, tako, iz matrice al-Fatihe nasta prva početna matrica genetskog koda. Zače se prva “matematička sjemenka” iz koje će se poslije razgranati život na našoj planeti zemlji.
Sedmi konsonant
Numerička vrijednost sedmog konsonanta u skupu konsonanata od kojih je kreirana al-Fatiha je 10, što se može vidjeti iz prethodno navedene matrice te sure. Tačno toliko atoma ima prva amino kiselina u aminokiselinskom digitalnom kodu. Dakle, taj kod počinje sa digitalnim izrazom sedmog konsonanta iz digitalne slike al-Fatihe , pa se može reći da kur'anski kod 7 i na ovaj način međusobno povezuje te dvije digitalne slike.
Da rezimiram: Numeričke vrijednosti amino kiselina koje su raspoređene u početnu matricu digitalnog genetskog koda zaista su odabrane uz pomoć kodova 19 i 7 i aritmetičkog izraza za Božije ime.
Matematička evolucija genetskog koda
U početnoj matrici genetskog koda, prema ovoj hipotezi, bilo je samo 9 brojeva atoma primarnih aminokiselina. To su:
Broj atoma aminokiselina
| 10 | 14 | 16 | 19 | 22 | 23 | 24 | 26 | 27 | 181 |
Ta matrica je poslije evoluirala tako da se broj tih kiselina povećao sa 9 na 12. Nakon te matematičke evolucije nastala je slijedeća matrica genetskog koda:
Broj atoma aminokiselina
| 10 | 13 | 14 | 16 | 17 | 19 | 20 | 22 | 23 | 24 | 26 | 27 | 231 |
Kako je izvršena ta matematička evolucija?
Izvršena je uz pomoć kodova iz prethodno navedenog primjera. To su kodovi 12 i 9. U tom primjeru iz matrice al-Fatihe nije uzeto 12, a uzeto je 9 numeričkih vrijednosti konsonanata za kreaciju početne matrice genetskog koda. Tako je nastala ta matrica. Nastala je matrica u kojoj je bilo devet brojeva atoma amino kiselina. Sada, u ovom novom primjeru, broj atoma amino kiselina se povećao sa 9 na 12. Dakle, proces ove matematičke evolucije odvijao se u pravcima 12 i 9, te 9 i 12.
Digitalni kod 1209
Postavlja se pitanje zašto su odabrani brojevi 12 i 9 za prethodno navedene procese nastanka i evolucije genetskog koda. Pretpostavljam da je jedan od odgovora na to pitanje korelacija tih brojeva sa aritmetičkim izrazom za Božije ime. Evo tog primjera:
12, 9 >>12 i 09 >> 1209;
1209 = (139 + 931 + 139);
Broj 139 je analogni kod broja 931. Dakle, ovaj proces kodiranja je izvršen uz pomoć aritmetičkog izraza za Božije ime. Dakle, kodovi 12 i 9 nisu slučajno odabrani za matematičku evoluciju genetskog koda. Odabrani su jer su isti nastali kao rezultat kodiranja koje je izvršeno uz pomoć aritmetičkog izraza za Božije ime.
Korelacija brojeva 12, 9 i 181
Iz prethodno navedenih primjera se vidi da makro teorijsku koncepciju materice al-Fatihe i amino koda međusobno povezuju brojevi 12, 9 i 181. Ta korelacija se može vidjeti i iz slijedećeg primjera:
Zbir numeričkih vrijednosti konsonanata iz matrice al-Fatihe koje su odabrane za kreaciju amino koda, a također i broja atoma navedenih amino kiselina, je 181.
(10+14+16+19+22+23+24+26+27) = 181;
10,14,16,19,22,23,24,26,27 >> 101416192223242627;
Kada izvršimo dekompoziciju tog rezultata otkrit ćemo input elemente iz ovog programsko-kibernetskog sistema koji međusobno povezuje al-Fatihu i amino kod.
101416192223242627 = [129 + (181+181+181... + 181)];
Broj 129 iz prethodne jednačine označava da iz matrice al-Fatihe nije odabrano 12 i da je odabrano 9 numeričkih vrijednosti za kreaciju amino koda. Broj 181 označava da obe te matrice imaju jedan te isti zbir numeričkih vrijednosti sekvenci od kojih su iste sačinjene. Dakle, postoji konkretna matematička korelacija između svih prethodno navedenih numeričkih vrijednosti.
Amino kiseline 13, 17 i 20
U prethodno navedenom procesu matematičke evolucije genetskog koda pojavile su se tri nove amino kiseline. Iste imaju 13, 17 i 20 atoma. Postavlja se pitanje zašto su u toj evoluciji odabrane baš te kiseline? Zašto umjesto istih nisu odabrane neke druge sa nekim drugim brojem atoma? Odgovor na to pitanje pronaći ću uz pomoć reverzibilne metode.
Mogući broj atoma u amino kiselinama
u genetskom matričnom kodu
U matrici amino koda amino kiseline imaju od 10 pa do 27 atoma. Taj broj atoma odabran je iz skupa brojeva od 1 do 27. Evo tog skupa brojeva:
1,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16,
17,18,19,20,21,22,23,24,25,26,27;
Iz tog skupa brojeva u prvoj fazi evolucije matrice al-Fatihe u matricu genetskog koda odabrani su slijedeći brojevi:
1,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16,
17,18,19,20,21,22,23,24,25,26,27
Odabrani brojevi označeni su plavom bojom.
U drugoj fazi trebalo je odabrati još tri broja. Kako ih odabrati? Isti su odabrani uz pomoć kodova 19 i 7. Evo tog primjera:
1,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16,
17,18,19,20,21,22,23,24,25,26,27
I
(1+2+3+4+5+6+7+8+9+11+12+
+13+15+17+18+20+21+25) = 197;
Kako se vidi, odabir navedenih amino kiselina zaista je izvršen uz pomoć kodova 19 i 7.
Odabrani brojevi amino kiselina 13,17 i 20 nastali su i kao rezultat korelacije kodova 19 i 7, te zbira atoma amino kiselina iz početne tabele. Evo tog primjera:
[(19x7) + (181+181+181... + 181)] = 131720;
131720 >>13,17 i 20;
Eto tako dođe do evolucije matrice genetskog koda. Ista je u prvoj fazi matematičke evolucije imala samo 9 amino kiselina, a evo sada taj broj se poveća sa tih 9 na 12 amino kiselina.
Nastavak matematičke evolucije genetskog koda
U prethodnoj fazi matematičke evolucije genetskog koda postojeći početni kod u kojem je bilo samo devet amino kisleina, odnosno devet brojeva atoma, proširio se za još 3 nove amino kiseline. Te amino kiseline imaju 13, 17 i 20 atoma. Te brojeve ću posebno obilježiti kako bismo što lakše mogli pratiti njihov dalji razvoj i prerastanje u vrhunski kompleksan projekat stvaranja života na Zemlji.
Brojevi atoma u amino kiselinama
| 10 | 13 | 14 | 16 | 17 | 19 |
| 20 | 22 | 23 | 24 | 26 | 27 |
Sada se postavlja slijedeće pitanje: Koliko amino kiselina u genetičkom matričnom kodu treba da ima po 13, 17 i 20 atoma? Da li će to biti samo po jedna amino kiselina ili će ih možda biti još više? Odgovor na to pitanje potražit ću u matrici al-Fatihe. Ta matrica, kao što smo prethodno vidjeli, ima ukupno 124 konsonanta. Eto, taj broj, dakle broj 124, predstavlja ključ za dalje "izrastanje" matrice amino koda u jedan vrhunski kompleksan programsko-kibernetski sistem iz kojeg će poslije "izrasti" stablo života na našoj planeti Zemlji. Evo kako je uz pomoć broja 124 došlo do proširenja početnog amino kislinskog matričnog koda.
| 10 | 13 | 14 | 16 | 17 | 19 |
| | | | | 17 | |
| | | | | 17 | |
| 20 | 22 | 23 | 24 | 26 | 27 |
| 20 | | | | | |
| 20 | | | | | |
Na prvi pogled ne vidi se kakvu vezu ima broj 124 sa novim brojevima atoma u navedenoj tabeli. O kakvoj vezi se radi saznat ćemo kada saberemo sve obilježene brojeve atoma navedenih amino kiselina:
(13 + 17 + 17 + 17 + 20 + 20 + 20) = 124;
Dakle, broj atoma u novim amino kisleinama koje smo upisali u proširenu matricu genetskog koda jednak je broju konsonanata u tekstu al-Fatihe. Ta činjenica ukazuje na mogućnost da je kao ključ za proširenje te matrice poslužio broj konsonanata u navednoj suri. Na tu mogućnost upućuju i matematičke zakonitosti konekcije i dekompozicije:
13,17,17,17,20,20,20 >> 13171717202020;
13171717202020 = (124 + (197+931+197+931... + 931);
Kako se vidi, broj 124 je zaista sastavni dio ovog vrhunski kompkeksnog projekta "izrastanja" genetičkog koda iz svoj početnog oblika u jedan joj savršeniji programski, kibernetski i informacioni sistem. I ta činjenica je još jedan od dokaza da zaista postoji sasvim egzaktna matematička veza između matrice al-Fatihe i matrice genetskog koda. U navedenoj formuli se nalaze i kodovi 19 i 7, a također i broj 931 koji predstavlja aritmetički izraz za Božije ime. Ti kodovi i broj 931 su dio ovog kompleksnog programsog, kibernetskog i informacionog sistema matematičke evolucije matrice genetskog koda.
Konačna verzija atomskog genetskog koda
U prethodno navedenoj tabeli genetskog koda još nisu popunjene sve kockice jer postoje još neke amino kiseline kojih trenutno nemamo u toj tabeli. Zbog toga se postavlja pitanje kako su popunjene preostale kockice iz te matrice koje trenutno nisu popunjene i koje su to kockice? Koje amino kiseline nam još nedostaju u našoj tabeli? Odgovor na to pitanje potražit ću uz pomoć ključa 124 kojeg sam koristio i u prethodno navedenom primjeru.
(X1.X2,X3,Xn) è [Xn1,2,3,n + (124 x Y)]
X1,2,3,n = broj atoma u amino kiselinama 1,2,3,n
Xn1,2,3,n = Broj atoma u aminokiselinama u nepopunjenim kockicama
Kada riješimo taj zadatak dobit ćemo slijedeći rezultat:
Y = 8,170,495,291,707,396,709,033,887,275,986,485,827.
Xn1=14; Xn2=19; Xn3=22; Xn4=24;
X1=10; X2=13; X3=14; X4=14; X5=16; X6=17; X7=17; X8=17; X9=19; X10=19;
X11=20; X12=20; X13=20; X14=22; X15=22; X16=23; X17=24; X18=24; X19=26;
X20=27;
Te atome ću posebno obilježiti u slijedećoj tabeli.
| 10 | 13 | 14 | 16 | 17 | 19 | 20 | 22 | 23 | 24 | 26 | 27 |
| | | 14 | | 17 | 19 | 20 | 22 | | 24 | | |
| | | | | 17 | | 20 | | | | | |
10,13,14,14,16,17,17,17,19,19,20,20,20,22,22,23,24,24,26,27
I
1013141416171717191920202022222324242627;
(14 + 19 + 22 + 24) + (124 x Y);
Kako vidimo, broj atoma nedostajućih amino kiselina zaista je određen prema formuli u kojoj je konstanta broj konsonanata u tekstu al-Fatihe.
No comments:
Post a Comment