DARVIN (3)

Bismillahi Rrahmani Rrahim,

EMPIRIJSKA ZABLUDA

Darvinova teorija o postanku vrsta će, po svoj prilici, uskoro dozivjeti definitivan krah. Naime, činjenice do kojih smo došli izučavajući taj fenomen upućuju na nedvosmislen zaključak da je Darvin, prilikom istraživanja tajni stvaranja života na Zemlji, koristio sasvim pogrešne metode i tehnike istrazivanja. To su empirijske metode spoznaje. Te metode nam omogućavaju samo da spoznamo datu objektivnu stvarnost, međutim iste nam ne omogućavaju da spoznamo i misaonu stvarnost. Ne omogućavaju nam da spoznamo bit i suštinu date stvarnosti. Kako je, ustvari, nastala teorija o postanku vrsta? Prethodno smo vidjeli da je Darvin životne vrste poredao jednu do druge, pa je otkrio da liče jedna na drugu. I upravo zbog toga je, pošto liče jedna na drugu, zaključio da su iste evoluirale iz jednog oblika u drugi. Prilikom toga Darvin se nije sjetio da sam sebi postavi jedno veoma jednostavno pitanje, a to je da se upita da li je uopšte moguće na osnovu izgleda životnih vrsta otkriti bit i suštinu njihovog stvaranja? Nije se upitao je li moguće na osnovu empirijske građe spoznati datu misaonu stvarnost? A da se to upitao, i da je znao puteve koji vode ka toj spoznaji, sigurno je da mu ne bi ni palo na um da postavi hipotezu da su životne vrste evoluirale iz jednog oblika u drugi, i da su u tim procesima ključnu ulogu imali borba za opstanak i prilagođavanje vrsta datim uslovima života. Postoji jedna sasvim pouzdana metoda koja nam omogućava da shvatimo da se na osnovu empirijske građe o izgledu životnih vrsta i njihovoj međusobnoj sličnosti zaista ne može otkriti tajna stvaranja života na Zemlji. Radi se o slijedećem: Treba samo da pronađemo neki fenomen kod kojeg nam je poznata i objektivna i misaona stvarnost, pa da poslije zamislimo da nam nije poznata data misaona stvarnost, i da imamo zadatak da istu spoznamo na osnovu empirijskih činjenica iz objektivne stvarnosti. Ako to uradimo biće nam odmah sve jasno. Odmah ćemo shvatiti da se na osnovu empirijske građe o nekoj objektivnoj stvarnosti ne može spoznati misaona stvarnost.

Evo konkretnih dokaza:

Empirijska stvarnost su proizvodi koje pravi čovjek. Analizirajmo neke od tih proizvoda: Neka to bude TV aparat. Empirijske činjenice o tom proizvodu su: vrsta TV aparata, njegov oblik, izgled, dijelovi od kojih je sačinjen, način kako funkcioniše, itd. Pretpostavimo sada da ne znamo kako je nastao taj proizvod i da imamo zadatak da na osnovu navedenih empirijskih činjenica otkrijemo tajnu njegovog stvaranja. Da li ćemo moći otkriti tu tajnu? Jasno je da nećemo. Naime, na osnovu saznanja o tome kako izgleda TV aparat, od kojih dijelova je napravljen i kako funkcioniše nećemo moći da otkrijemo kako izgleda tvornica u kojoj je isti proizveden, na kojim mašinama je obavljen proces proizvodnje, kako je nastao idejni i izvedbeni projekat za proizvodnju tog proizvoda, itd. Pogotovo nećemo moći da otkrijemo da je taj proizvod proizveo čovjek. Ni jednu od tih tajni nećemo moći spoznati i otkriti na osnovu date empirijske stvarnosti. Iz empirijskih činjenica je jednostavno nemoguće dokučiti datu misaonu stvarnost. Možda će neko reći da je tu stvarnost moguće spoznati korišćenjem odgovarajućih logičkih dedukcija. S tim se slažem. Međutim, te dedukcije se neće moći temeljiti na empirijskoj građi. To se najbolje može vidjeti iz prethodno navedenog primjera. Kako već rekoh, na osnovu empirijskih činjenica o obliku i izgledu TV aparata, i o njegovim drugim obilježjima i karakteristikama, nećemo moći otkriti da je taj proizvod proizveo čovjek, niti ćemo moći otkriti tehnologiju njegovog stvaranja. A da je TV aparat proizveo čovjek možemo spoznati samo ako znamo da koristimo odgovarajuće naučne metode za spoznaju misaone stvarnosti, a ne na osnovu empirije.

Navedeni proizvod je mogao da bude proizveden i na nekoj drugoj planeti u Kosmosu, u nekom sasvim drugacijem svijetu. Da li je moguće na osnovu činjenica o građi tog proizvoda, i o njegovom obliku i izgledu, otkriti na kojoj planeti je proizveden, kako je proizveden i kako izgleda biće koje ga je napravilo? Jasno je da nije.

U logičkim apstrakcijama za spoznaju misaone stvarnosti jednostavno nema mjesta za empiriju. Taj put spoznaje nije put empirije. Empirija je vanjština. Ista nam omogućava samo da spoznamo vanjštinu, i to je sve. A sa vanjštinom se ne može objasniti suština.

Idemo dalje. Kolor TV je veoma sličan crnobijelom TV aparatu. Toliko je sličan da, kada ne bismo znali kako su nastali ti proizvodi, mogli bismo da pomislimo da je kolor TV evoluirao iz crno-bijelog TV aparata. Međutim, znamo da nije tako. Kolor TV nije evoluirao iz crno-bijelog TV aparata, mada oba ta proizvoda imaju veoma sličnu građu, imaju sličan oblik i izgled, funkcionišu na sličan nacin, itd. Dakle, iako oba ta proizvoda liče jedan na drugog, ipak isti nisu evoluirali jedan iz drugog. Izgled i građa nećega su samo činjenice date vanjštine - i nista više. A na osnovu činjenica o vanjštini nije moguće spoznati suštinu. Upravo, tu grešku je napravio Darvin. Pokušao je da, koristeći naučne informacije o vanjštini životnih vrsta, spoznaju sustinu njihovog stvaranja. A pošto takve apstrakcije nisu moguće načinio je grešku, pa je zaključio da su svi oblici života na Zemlji evoluirali iz jednog oblika u drugi u okviru procesa borbe za opstanak i prilagođavanja životnih vrsta datim uslovima. Kada pristalice te teorije kažu da je, na primjer, čovjek nastao od majmuna, to otprilike izgleda kao kada bi neko rekao da je kolor TV nastao od crno-bijelog TV aparata.

METODA ANALOGIJE

Naš materijalni svijet u kojem živimo je veoma složen. Ne možemo ga baš tako lahko objasniti i shvatiti. Nije dovoljno prikupiti samo empirijsku građu o nećemu, pa zaključiti da smo došli do željene spoznaje. Empirija nam omogućava samo da spoznamo objektivnu stvarnost. To, međutim, nije suština. Za spoznaju suštine neophodno je uložiti znatno više misaonog napora. Kako da onda spoznamo suštinu? Najpouzdaniji način za tu spoznaju je, bez sumnje, metoda analogije. Princip je relativno jednostavan. Ako ne poznamo neki fenomen, i ako želimo da ga spoznamo, u tom slučaju treba da pronađemo korespondirajući fenomen kojeg znamo pa da poslije upoređivanjem ta dva fenomena dođemo do odgovarajuće spoznaje. To ćemo objasniti na konkretnom primjeru. Izvršimo slijedeći misaoni eksperment: Pretpostavit ćemo da je čovjek do te mjere ovladao genetičkim procesima da može da stvara razne oblike života. Pretpostavit ćemo sada da na nekoj planeti u Kosmosu na kojoj nema života, čovjek, koristeći genetički inžinjering, stvori biljni i životinjski svijet. Recimo da je taj biljni i životinjski svijet sličan ovom našem zemaljskom. Pretpostavit ćemo da među tim oblicima žvota ima i jedno razumno biće poput čovjeka. Zamislimo sada da to razumno biće pokuša da otkrije tajnu stvaranja života na toj planeti. Šta će moći spoznati i otkriti? Prvo što će uraditi biće izučavanje date stvarnosti. Utvrdit će koje životne vrste postoje, kako su građene, kako izgledaju kako obavljaju svoje životne funkcije, itd. Nakon toga će iste sistematizirati u razne grupe, vrste, podvrste, i slično, otprilike onako kako je to uradio i Darvin. Tako će dobiti stablo života te planete. Sada ga ćeka slijedeći zadatak: treba da koristeći tu empirijsku građu otkrije tajnu stvaranja života na toj planeti. Navedeno biće naći će se u sličnoj situaciji u kojoj je bio i Darvin. Imat će pred sobom stablo života. U tom stablu života životne vrste su raspoređene prema sličnosti njihove građe i njihovog izgleda, od prostije ka složenijoj. Da li će sada moći da na osnovu tih podataka otkrije tajnu stvaranja života na toj planeti? Jasno je da neće. Naime, na osnovu saznanja o tome da te životne vrste liče jedna na drugu neće moći otkriti da je život na toj planeti stvorilo neko razumno biće iz Kosmosa. Neće moći otkriti da tamo negdje u Kosmosu postoji planeta Zemlja, i da na toj planeti živi biće koje se zove čovjek. Neće moći otkriti da je čovjek, koristeći genetski inžinjering, stvorio život na toj planeti. Objašnjenje za datu objektivnu stvarnost moći će pronaći samo na jedan način, a to je da koristi metodu analogije. To će uraditi ovako: Treba da snimi datu objektivnu i misaonu stvarnost kod stvaranja proizvoda koje stvara, odnosno proizvodi, to biće. Nakon toga treba da izuči i istraži međuodnos između date objektivne i misaone stvarnosti. Na taj način će, bez ikakvih teškoća, otkriti puteve koji vode ka spoznaji misaone stvarnosti. Konkretan primjer tih logičkih dedukcija objasnit ću, ako Bog da, u nastavku ovog teksta.

INTERPLANETARNA IZLOŽBA

Izvršit ćemo i slijedeći misaoni eksperment: Pretpostavit ćemo da se negdje u Kosmosu organizira međuplanetarna izložba eksponata iz raznih kosmičkih svjetova. Pretpostavit ćemo sada da se i nama pruži prilika da dođemo na tu izložbu, i da nam se da zadatak da otkrijemo iz kojeg svijeta dolaze izloženi eksponati, ko ih je napravio, kako ih je napravio, itd. Da li možemo otkriti te tajne? Jasno je da ne možemo. Naime, na osnovu saznanja o tome kako izgledaju izloženi eksponati nećemo moći da otkrijemo odakle isti potječu, ko ih je napravio i kako ih je napravio. Iz tog istog razloga ni Darvin nije mogao da na osnovu saznanja o tome kako izgledaju životne vrste otkrije tajnu njihovog stvaranja. Do tog saznanja nije mogao doći jer su, kako sam već naveo, podaci o izgledu životnih vrsta samo empirija, odnosno vanjština. A na osnovu saznanja o vanjštini nije moguće spoznati suštinu.

Razmišljajući o empirijskim zabludama predstavnika savremene nauke Peter Andreas i Caspar Kilian u knjizi “Fantastična naučna istraživanja”, izd. Stvarnost, Zagreb konstatuju slijedeće:

“Velika zabluda prirodoznanstvenog etablismana jest u tome što vidi samo svoje empirijsko područje i samo njega priznaje".

Evo šta o tim zabludama kažu i drugi predstavnici nauke:

“Svijet nije samo čudnovatiji nego što ga zamišljamo.

On je čudnovatiji nego što ga možemo zamisliti”.

J.B.S. Haldane

“Ako u sebi ne razvijemo duboko zasnovano osjećanje da postoji

nešto više nego što smo mi nećemo u sebi naći snagu za viši razvoj”.

Rudolf Steiner

“Zbog toga što nas naša čula ponekad varaju,

pretpostavio sam da nema nijedne stvari koja je onakva kakvu nam je naša čula nameću da je sebi pretstavimo”.

“Istinski djelotvoran postupak (stjecanja znanja) jeste i može biti samo valjana primjena i praktični postupak zdravog razuma”

Rene Dekart

“Neshvatljivo je da se spoznaja zasniva na osjetilima, jer su osjetilarazličita obzirom na nejednakost ljudi i prilika. Treba, dakle, potražiti pouzdaniji izvor spoznaje o kome se ljudi neće nikad sporiti. Ako razmotrimo naše spoznaje, vidjećemo da one obuhvataju djelimična zapažanja koja nam dolaze preko osjetila, ali i cjelovita, zajednička, koja vani ne postoje da bi se mogla vidjeti. kao primjer za to on donosi pojam vrste koju naš razum shvaća sa svima svojstvima u kojima se udružuju sve jedinke vrste, odbacujući svojstva koja se pokazuju samo kod nekih jedinki. Ovo spoznavanje nećega nevidljivog što ne postoji vani jeste cjelovito spoznavanje i niko razborit neće sumnjati da je ono djelo samo našeg razuma. Ako se, prema tome, čulna i djelimična saznanja razlikuju prema osobama, predmetima i prilikama, razum koji je zajednički svima ljudima, neće se razlikovati dokle god je zdrav. pomoću tih razumskih i cjelovitih spoznaja mi možemo

definisati svaku stvar, postaviti ispravna i sigurna mjerila za istine i spoznati šta je vrijednost.

Sokrat

“ Aristotel je najveći klasični fiolozof. Prvi korak, kaže on, koji napravi mišljenje na putu spoznavanja jeste čulno zapažanje. Kad se u memoriji nakupi više parcijalnih zapažanja i njih zadrži memorija, tada mišljenje počinje svoju drugu etapu: ekspermentisanje koje počiva na upoređivanju stvari, upoznavanju njihovih međusobnih veza, uzroka i povoda. Potom prelazi na treću etapu: vizuelno razmišljanje, da bi došlo do zaključivanja i suda. Prirodni put kojim razum ide u ovim etapama od čulnog zapažanja, ekspermentisanja, upoređivanja, razmišljanja, obrazlaganja, zaključivanja i davanja svoga suda – to je logika kojoj je Aristotel postavio pravila, učinio je naukom i tako zaslužio da u historiji filozofije bude nazvan prvim učiteljem”.²⁵

“Razumni život je pojava koja nije ni slučajna ni jedinstvena. On nije nastao jučer na “sretnoj planeti” kao slučajna kombinacija kemijskih elemenata, i neće sutra nestati”.²⁶

25) Nedeim el-Džisr: “Vjerovanje u Boga u svjetlu filozofije, nauke i Kur’ana”, str.24. izd. Starješinstvo Islamske zajednice BiH, Hrvatske i Slovenije, Sarajevo, 1984.

26)Solomon Šuljman: “Neidentificirani leteći objekti iznad SSSR-a i drugih zemalja”, str.210, izd. Prosvjeta Zagreb 1987.g.