“Proučavajte Kur’an, jer je to
najfinije rascvjetavanje srca”
Hutba 108 hazreti Alije
“Ako slovo (harf) ne vidi sebe i ako ne može da obuhvati
(samo) sebe, pa kako može da iskaže veličinu Uzvišenog
ALLAHA ili da da Opis Njegov?”
“ I tako, Zemlja se usudila i počela pisati o ALLAHU.
U stanju ljubavi je Zemlja zaboravila da je ona Zemlja.
Allahu moj, oprosti smjelosti onih koji vole Tebe”
Ahmed Behdžat
“Sufije kažu da je On (Allah,dž.š.) daleko od našeg poimanja zato što je previše blizu, a skriven zato što je isuviše pojavan. Ovo svoje shvatanje objašnjavaju riječima da sunčevu svjetlost spoznaju tek kada Sunce zađe. Boje stvari dokučujemo svjetlošću, a ne stvarima... One su plave, crvene i zelene jer one apsorbuju različite valove svjetlosti...
Allah nema svoju suprotnost da bi Ga kroz nju spoznali... Božije svjetlo stalno iluminira i On nema sjene..... Zato i kažemo da se Allah skriva od nas zbog svoje prevelike iluminarnosti i svoje stalnosti.
Mi se i rađamo u ovom Božijem okrilju, ali smo toga tada nesvjesni. Kad porastemo i postanemo punoljetni zaokuplja nas strast, poslije toga bogatstvo, položaj i dunjaluk, a u starijim godinama kada sazrijemo zaokupirani smo jedino mišlju. A cijelo ovo vrijeme Božija prisutnost je opće poznata stvar i Božiji fenomeni na zemlji, nebesima i u nama samim postaju običaj. Jedan pjesnik kaže:Kako spoznati onoga ko se spoznajom prikriva?
Naša obuzetost uzrocima skriva od nas Uzročnika..... kao na pr. Onaj ko se, kada mu dostave djelo nekog autora, zabavi ispitivanjem vrste pisma, značenjem, a zaboravi njegovog tvorca.
U prirodi stalnosti je da prikriva istinu- stalno kretanje lifta prikriva od nas njegovo kretanje. Tek kad stane shvatimo da je bio u pokretu.
Slično ovome i Božija stalnost skrivena je od nas Njegovom prisutnošću. Njegova prevelika blizina udaljava ga od spoznaje, dok Ga prevelika pojavnost skriva. On je skriveniji od najskrivenijeg jer je On vidljiviji od najvidljivijeg. Skriven je od nas samo zastorom strasti koji smo navukli na svoje oci.”
Ibni Ataullah es Sekenderi kaže:
“Ako bi Ga nešto zaklonilo ono bi Ga i sakrilo..... Ako bi On imao pokrivač onda bi i Njegova egzistencija bila ograničena. Bog je daleko od toga da ima nešto što Ga ograničava i sputava.
Isto tako, niko od nas ne vidi zjenicu oka svoga zbog toga što nam je previše blizu.
Boga kod sufija nije potrebno dokazivati. Kod njih je svijet predmet sumnje i njega treba dokazivati. Oni ga dokazuju Bogom. Svijet postoji pomoću Njega, a ne On pomoću svijeta. Oni koji traže Boga pomoću dokaza to su ljudi s velom, koji vide kosmos, a ne vide Tvorca kosmosa.”
A kada je On isčeznuo da Ga treba dokazivati?”
Dr Mustafa Mahmud
“Vrhunac u spoznaji onih koji su spoznali Allaha je
nemoć njihova da spoznaju Allaha.....”
Ahmed Behdžat
“Raznobojnost u kresanju riječi, gradnji rečenica, u ritmu samih riječi sa značenjima i osjećanjima dostiže u Kur’anu sami vrhunac i dolazi uvijek na odgovarajuće mjesto, bez i najmanje usiljenosti i opterećenja”
“Ako bismo išli na dublju analizu (Kur’anskog teksta) otkrili bismo savršenu preciznost i zadivljujuću zakonitost. Svaki harf je na svmo odgovarajućem mjestu bez proturanja i prebacivanja. Ni jednu riječ ne možeš zamijeniti drugom niti slova, a da se ne izgubi sklad i harmonija i sve ostalo što daje savršenstvo samom tekstu. Kao da je svaka riješ najpreciznijom izabrana od milion i više riječi. Ova vrhunska preciznost neponovljiva je”
(Iz raznih časopisa)
“Nema toga prirodnog učenjaka koji može spoznati sve o biti samo jedne mušice i njenim osobinama, a kamoli da sazna suštinu Božijeg bića.”
Bekon
“Ne postoji način za spoznaju Jedinstvenog Bića. Spoznata mogu biti samo Njegova svojstva. Nas um nije podoban da bude neki izabrani sudac preko koga prosuđujemo djela Svevišnjeg, Njegove tajne kod stvaranja i Njegove odredbe.”
Ibnu Sina
“Veliko svjetlo nebesko! U cemu bi bila tvoja sreća, da nemaš onih kojima sijaš!”
(Zaratustra govori Suncu)
“I gle! Ja ne znam kud bih sa svojom mudrošću, kao pčela koja je nakupila previše meda; Osjećam potrebu da se prema meni ruke šire.”
“Htio bih da poklanjam i udjeljujem, sve dok mudri među ljudima ne nađu naslade opet jednom u svojoj ludosti, a siromašni opet u svome bogatstvu.”
“Toga radi moram se spustiti u dubinu; kao što ti to činiš večerom, kad padaš za more pa još i donjem svijetu poneseš svjetlosti, ti prebogato svjetlilo nebesko!”
“Čovjek je nešto što treba prevladati.”
“Sva bića dosad stvorila su nešto više od sebe: A vi zar hoćete da budete osjeka te velike plime, rađe još da se ponovo vratite k životinji nego da prevladate čovjeka?”
“Šta je majmun za čovjeka? Stvor za potsmeh ili bolan stid. I isto to biće čovjek za natčovjeka: stvor za potsmjeh ili bolan stid. Vi ste prešli put od crva k čovjeku, ali je u vama mnogo još ostao crv. Nekada ste bili majmuni, a čovjek je još i sada više majmun nego ikoji majmun. Onaj što je najmudriji među vama, i taj je tek dvojstvo od biljke i sablasti.”
“Zaista vam kažem, čovjek je jedna velika prljava
Kad je Zaratustra ove riječi izrekao, pogleda opet po narodu i začuta. “Eto, stojite tu reće u srcu svom, i smiju se: ne razumiju me, ja nisam usta za ove uši”
“Treba li im možda prvo razbiti uši, da bi naučili slušati očima?”
“
Kako li zovu samo to sto ih čini ponosnim?”
ZARATUSTRA
No comments:
Post a Comment