SUDBINA, DETERMINIZAM I SLOBODA VOLJE

Bismillahi Rrahmani Rrahim,

Jedno od temeljnih načela pobožnosti je vjerovanje u Božije određenje, dakle vjerovanje da se sve što se dešava dešava onako kako je to odredio naš Milosrdni Gospodar, Allah,dž.š. Uzvišeni Bog je odredio da naš materijalni svijet bude stvoren. Odredio je da i mi budemo stvoreni. Odredio je kada ćemo se roditi, koliko ćemo živjeti i kada ćemo umrijeti. Odredio je šta će nam se sve desiti u našem zemaljskom životu, itd. Sve je to unaprijed određeno i zapisano. Knjigu sudbine možemo zamisliti i kao video kasetu našeg života. Na toj kaseti je, prije nego što smo se mi rodili, unaprijed snimljen naš cijeli život. Sve je snimljeno do u najsitnije detalje i ništa nije izostavljeno. Ne možemo čak ni okom trepnuti a da to nije unaprijed određeno i zapisano u Knjizi sudbine.

Sada se postavlja pitanje: Ako je Uzvišeni Bog unaprijed sve to odredio i zapisao u toj Knjizi šta je onda sa našom slobodom volje? Da li su oni koji griješe krivi zato što griješe? Kako mogu biti krivi kada je u Knjizi sudbine unaprijed zapisano da će oni griješiti? Ako mi ne možemo da utičemo na našu sudbinu zašto bismo odgovarali za naše postupke i kakav je uopšte smisao našeg života i postojanja? Na prvi pogled se čini da je nemoguće da istovremeno postoji i Božije određenje, a i sloboda volje. Čini se da ti fenomeni isključuju jedan drugog. Međutim, to nije tako. Nije tačno da određenje isključuje slobodu volje, ili da sloboda volje isključuje određenje. Današnja nauka je u mogućnosti da to dokaže. U mogućnosti je da nam navede konkretne naučne dokaze da zaista postoji Božije određenje i da mi zaista imamo slobodu volje. Neke od tih argumenata ću, ako Bog da, navesti u nastavku ovog teksta. Međutim, prije toga, želim čitaocima skrenuti pažnju na slijedeće: Tema o kojoj ovdje govorim je veoma složena. Zbog toga svi oni koji su zainteresirani da uistinu spoznaju te tajne trebaju pažljivo pročitati ovaj tekst i da o istom razmisle. Treba da se potrude da shvate bit i suštinu Božijeg određenja. Ovo je jedan od najkompleksnijih fenomena sa kojim se do sada susrelo čovječanstvo, pa postoji potreba da uložimo maksimalni napor da spoznamo i shvatimo neke od tih Božijih tajni.

METODA ANALOGIJE

Bit i suštinu Božijeg određenja najlakše ćemo shvatiti ako koristimo metodu analogije. O kakvoj metodi se radi? Kada želimo spoznati neku stvarnost treba samo da pronađemo neku analognu stvarnost o kojoj sve znamo, pa da poslije uporedimo te dvije stvarnosti. Kako to konkretno izgleda objasnit ću na primjeru Božijeg određenja. To određenje je stvarnost koju izučavamo i čije tajne tek trebamo otkriti. Dakle, te tajne još ne znamo. Sada trebamo pronaći neki primjer određenja o kojem sve znamo, pa da onda uporedimo ta dva određenja, dakle da uporedimo određenje o kojem sve znamo s određenjem o kojem ništa ne znamo i kojeg tek trebamo spoznati. Kada ih uporedimo moći ćemo spoznati neke od tajni određenja o kojem ništa ne znamo. Da li postoji primjer određenja o kojem sve znamo? Jasno je da postoji. Takvih primjera ima veoma mnogo. Naime, mi ljudi u našem svakodnevnom životu ponekad odlučujemo o tome da neko uradi to i to, ili da se desi to i to. Evo jednog konkretnog primjera: Prije nego što se snimi neki film prvo treba napisati scenarij za taj film. Lice koje piše scenarij odlučiće o tome šta će biti tema tog filma i šta će se u istom dešavati. Predvidiće sve događaje do u najsitnije detalje i ništa neće biti izostavljeno. Eto, to je jedan od primjera određenja. Scenarist će odlučiti da se desi to i to, i to će se zaista i desiti. Desiće se tačno onako kako je to predviđeno u tom scenariju. Kada je scenarij napisan filmski režiser će izvršiti odabir glumaca. Tih glumaca će biti onoliko koliko je i uloga predviđeno u navedenomscenariju. Prilikom tog izbora glumaca režiser će nastojati da za glumce izabere ona lica koja će na najbolji mogući način odigrati datu ulogu. I izabraće ta lica. Izabrana lica žele da glume baš tu i tu ulogu, a režiser želi da baš ta lica glume te uloge. Dakle, postoji obostrana volja i želja da ti glumci odigraju te i te uloge. Ono što želi režiser to isto žele i ti glumci, a i obratno. U ovom primjeru imamo istovremeno i određenje, a i slobodu volje. Režiser odlučuje šta će se desiti, a glumci žele da se to desi i da baš oni odigraju te uloge. Kako vidimo određenje ne isključuje slobodu volje, niti sloboda volje isključuje određenje. Ne samo da se ti fenomeni ne isključuju, već isti jedan drugog uslovljavaju. Određenje u ovom primjeru ne bi imalo nikakvog smisla da nema slobode volje, a sloboda volje ne bi imala nikakvog smisla bez određenja.

BOŽIJE ODREĐENJE

Primjer filmskog scenarija nam može pomoći da shvatimo neke od tajni iz Božijeg određenja. Prethodno sam rekao da je vjerovanje u Božije određenje jedan od temeljnih principa vjere Islama. Uzvišeni Allah,dž.š. nam na više mjesta u Kur’anu kaže da će nam se desiti samo ono što je On propisao, i da je sve to što će nam se desiti unaprijed zapisano u Knjizi Levhi-Mahfuzu. U to zaista nema ni malo sumnje. Knjigu Levhi-Mahfuz možemo, radi što lakšeg razumijevanja ovih tajni, zamisliti i kao scenarij u kojem su zapisane sve Božije tajne. Zapisano je da će naš materijalni svijet biti stvoren. Zapisano je ko će se roditi, kada će se roditi, koliko će živjeti, kada će umrijeti i šta će mu se sve desiti u zemaljskom životu. Sve to je zapisano do u najsitnije detalje. Čak ni list sa drveta ne može opasti a da to nije unaprijed zapisano u Knjizi Levhi-Mahfuzu. I upravo zato nam Uzvišeni Allah,dž.š. kaže:

“Ne nastupi nikakva nesreća na Zemlji niti u vama, a da se ona

(nije nalazila) u knjizi (Levhi-Mahfuzu) još i prije nego smo je

Mi stvorili. Zaista je to Allahu lahko (učiniti).

Kur’an 57:22

“(Obavještavamo vas o tom) da se ne biste žalostili za onim što vam je

promaklo i da se ne biste (previše) veselili zbog onog što vam je dato,

a Bog ne voli nikakvog taštog, uobraženog.”

Kur’an 57:23

“Reci:” Pogodiće nas samo ono šta nam je Allah propisao.”

A On je Zaštitnik naš, i u Allaha zato neka se pouzdavaju vjernici!”

Kur’an 9 : 51 – Prevod Mustafa Mlivo

“I doista znamo prethodnike od vas,

i doista znamo one koji slijede.”

Kur’an 15 : 24 – Prevod Mustafa Mlivo

“Allah je zapisao (U Levhi-Mahfuzu):

“Zaista ću Ja i Moj poslanik pobijediti.”

Allah je zaista jak i silan.”

Kur’an 58 : 21

Vratimo se za trenutak filmskom scenariju. U tom scenariju režiser lično vrši odabir glumaca za pojedine uloge. Za te uloge će se javiti svi oni koji zainteresirani. Međutim, datu ulogu će dobiti samo jedan glumac, i to onaj koji će, prema mišljenju režisera, najbolje odigrati datu ulogu. U Božijem određenju situacija je sasvim drugačija. Nama uzvišeni Bog omogućava da mi sami sebi izaberemo ulogu koja nam najviše odgovara. Neko će odlučiti da bude vjernik, i da vjeruje u Allaha,dž.š, neko će odlučiti da bude nevjernik, neko će izabrati pravi put, neko zabludu, itd. Uloga ima veoma mnogo pa svaki čovjek izabire za sebe onu ulogu koja mu najviše odgovara. Mi slobodno odlučujemo o tome šta ćemo raditi, i koju ulogu ćemo odabrati. Uzvišeni Bog je u Svom određenju unaprijed predvidio koje će sve uloge postojati. Pružio nam je mogućnost da uz punu slobodu volje sami odaberemo neku od tih uloga, i da sami odlučimo šta ćemo raditi u našem životu. Božija volja je da mi imamo slobodu volje. Božija je volja da u Njegovom određenju ima dovoljno uloga za sve, i da svako može da potpuno slobodno odabere baš onu ulogu koja mu najbolje odgovara. Uzvišeni Bog unaprijed zna koju ćemo ulogu mi odabrati, pa je upravo radi toga i odlučio da u Njegovom određenju postoji baš takva uloga.

Kada u filmskom scenariju režiser odabere glumce za filmske uloge oni će odigrati te uloge onako kako je to predviđeno u scenariju, odnosno kako im kaže režiser. Ti glumci žele da odigraju te uloge i to je njihova želja. Takođe, i režiser želi da baš ti glumci odigraju te uloge i to je njegova želja. Glumci žele isto što želi i režiser, a i obratno. Režiser želi isto ono što žele glumci. Zbog toga režiser može reći glumcima:

“Vi ćete htjeti samo ono što ja hoću....”

A to je doista tako. Kao što sam prethodno naveo glumci žele samo ono što želi i režiser, pa se tako i ponašaju. U ovom primjeru imamo potpun sklad između volje režisera i volje glumaca, odnosno imamo istovremeno i slobodu volje, i određenje-

U Božijem određenju je Uzvišeni Allah odlučio da imamo punu slobodu volje i da mi sami sebi izaberemo neku od uloga iz Božijeg određenja. Božija je volja i želja da postoji baš takva uloga, i da je baš mi izaberemo. Mi, ljudi, želimo to isto. Želimo da imamo punu slobodu volje, i da mi odlučujemo o tome šta ćemo raditi u našem životu. Dakle, mi želimo isto ono što želi i naš Milosrdni Gospodar. Zbog toga nam Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže:

“Vi ćete željeti samo ono što želi Allah.

Zaista Allah zna (i) mudar je...”

Kur’an 76 : 30

S obzirom da mi želimo isto što i Uzvišeni Allah,dž.š. to znači da postoji potpuni sklad između Božijeg određenja i naše slobode volje. To znači da su ti fenomeni međusobno najuže povezani i međuuslovljeni.

Pretpostavićemo da u nekom filmskom scenariju glumac treba da uzme strijelu i da sa njom pogodi neki cilj. On će to i uraditi. Gađaće baš u taj cilj. Dakle, uradiće ono što mu je rekao režiser. Kada se završi snimanje te scene režiser može reći tom glumcu:

“Ti nisi gađao kada si gađao nego sam ja gađao”

Na prvi pogled može se steći utisak da to nije tako. Naime, navedeni glumac je zaista uzeo strijelu, pa je sa njom gađao dati cilj. To nije uradio režiser. Međutim, režiser je taj koji je odlučio da u tom filmu bude baš ta scena. Odlučio je da glumac uzme strijelu i da gađa dati cilj. Da režiser nije odlučio da u scenariju bude i ta scena navedeni glumac ne bi uzeo strijelu i ne bi gađao navedeni cilj. Upravo zato režiser može da sa punim pravom kaže da taj glumac nije gađao kada je gađao već da je režiser gađao.

U uzvišenom Kur’anu naš Milosrdni Gospodar kaže:

“I nisi gađao kad si gađao,

nego je Allah gađao.......”

Kur’an 8 : 17 – Prevod Mustafa Mlivo

U ovom primjeru Božiji poslanik Muhamed,a.s. je bacio jedan pregršt prašine na neprijatelja. Uzvišeni Allah,dž.š. mu kaže da on nije gađao kada je gađao nego je Allah,dž.š. gađao. To je zaista tako. U Božijem određenju je predviđena baš ta scena. Predviđeno je da Božiji poslanik baci na neprijatelja pregršt prašine. Dakle, to je Božija odredba. Božiji poslanik to ne bi uradio da to nije Bog unaprijed “zapisao” u Knjizi sudbine, i da to nije Božija odredba. Dakle, kada je Božiji poslanik gađao neprijatelja nije on to radio, već je to uradio Allah,dž.š.

“Tad ih niste ubijali, nego ih je Allah ubijao”

Kur’an 8 : 17 – Prevod Mustafa Mlivo

U bitci koju spominje uzvišeni Allah,dž.š. vjernici su ubijali svoje neprijatelje. Međutim, u suštini, oni ih nisu ubijali. Njih je ubijao Allah,dž.š. Božija je odredba da oni budu ubijeni u zato su i bili ubijeni. Da je u Knjizi sudbine bilo zapisano nešto drugo tada se ovaj događaj ne bi ni desio. Tada ovi neprijatelji ne bi bili ubijeni.

Suština i smisao Božijeg određenja je baš u tome da se može desiti samo ono što je odredio Uzvišeni Allah,dž.š. i da se ništa drugo ne može desiti. Vjernici iz ovog primjera su željeli da ubiju svoje neprijatelje i to su uradili. To je, dakle, bila njihova želja. I Uzvišeni Allah,dž.š. je želio to isto, pa je zbog toga u Knjizi sudbine i odredio da se desi taj događaj.

Mi možemo željeti samo ono što želi i Uzvišeni Bog:

“Vi (ne možete) željeti (ništa) osim onog

što želi Allah, Gospodar svjetova”

Kur’an 81 : 29

Dileme zaista nema i ne može je biti. Mi imamo punu slobodu volje. Slobodno odlučujemo o tome šta ćemo raditi u našem zemaljskom životu i mi zaista radimo samo ono što želimo. Niko nas ne prisiljava da uradimo nešto drugo. Uzvišeni Bog nam omogućava da baš tako radimo, i dao nam je punu slobodu izbora. A da bi nam to omogućio predvidio je u Svom Božijem određenju scenarij u kojem svako od nas može da po svojoj vlastitoj želji izabere odgovarajuću ulogu. Uloga ima bezbroj i svako može da izabere onu koja mu najviše odgovara. Sve te uloge su bile zapisane u Knjizi sudbine prije stvaranja našeg svijeta. Kada je stvoren svijet, i kada smo se rodili, mi smo sami sebi odabrali onu ulogu koja nam najviše odgovara. Božije je određenje da postoje sve te uloge, a mi između tih uloga sasvim slobodno odabiremo neku od tih uloga. Eto, to je konkretan primjer kako istovremeno može da postoji i Božije određenje i sloboda volje.

MISAONI EKSPERMENT

Pretpostavićemo da neki filmski režiser dobije dio Knjige Levhi-Mahfuz u kojem su zapisani svi događaji iz ovog našeg današnjeg vremena u obliku filmskog scenarija i da mu se da zadatak da snimi film o tom vremenu. Pretpostavićemo da se svi ljudi iz današnjeg vremena jave navedenom režiseri i da zatraže da glume neku od uloga u tom filmu. Koga će on odabrati?

Jedna od uloga u tom filmu je i uloga predsjednika SAD. Za tu ulogu će se javiti više kandidata. Između svih tih kandidata biće izabran samo jedan, a to je Barak Obama. Zašto će režiser izabrati baš tog kandidata? Izabraće ga jer će on, u smislu tog scenarija, najbolje odigrati tu ulogu. Obama želi da bude predsjednik SAD i to je njegova želja. Režiser želi to isto pa će odabrati baš njega da on odigra tu ulogu. Obama želi isto ono što želi i režiser, a i obratno. Tu, dakle, imamo potpuni sklad između određenja i slobode volje.

U stvarnom životu nema režisera kojem bismo podnijeli molbu da budemo predsjednik SAD. Odabir lica koje će dobiti tu ulogu obaviće se u okviru prirodne selekcije koja se vrši među ljudima u našem svakodnevnom životu. Mnogi bi željeli da postanu predsjednik SAD, međutim ta želja im se neće ispuniti. Neće im se ispuniti, jer tu ulogu može dobiti samo jedan kandidat, i to onaj koji će je najbolje odigrati. Svako od nas sam sebi bira ulogu koja najbolje odgovara našim mogućnostima i sposobnostima. Ako neko od nas zaželi da dobije ulogu koja mu ne odgovara i koju on ne može uspješno obaviti, tu ulogu neće ni dobiti. Ne bi ni valjalo da je dobije jer bi on taj posao veoma loše odradio. Zamislite šta bi se desilo da je u našem misaonom ekspermentu mjesto predsjednika SAD umjesto Baraka Obame dobio šahist Bobi Fišer, a da je Bartaku Obami određeno da bude šahist. U tom slučaju bi obojica veoma loše odigrali te uloge. Niti bi Barak Obama bio dobar šahist, a niti bi Fišer bio dobar predsjednik SAD.

Evo još nekih primjera:

Pretpostavimo da neko ko je slijep zaželi da bude fudbaler, da neko ko nema dobar glas zaželi da bude pjevač, da neko ko se boji visine hoće da postane pilot, itd. Te želje im se neće ispuniti, i ne bi ni valjalo da se ispune, jer bi oni te uloge veoma loše odigrali. Iz toga slijedi slijedeći zaključak: Našu slobodu volje ograničavaju date objektivne okolnosti pa istu moramo uskladiti sa tim okolnostima. A izvan tih okolnosti mi imamo punu slobodu volje i ta sloboda nije ničim ograničena.

Najvažniji aspekt slobode volje je naša puna sloboda da mislimo onako kako to mi želimo, i da svako od nas ima svoje vlastite poglede i stavove o svim pitanjima. To je naša sloboda koju nam nikada niko ne može oduzeti, ili je na bilo koji način dovesti u pitanje. Mi slobodno odlučujemo o tome da li ćemo vjerovati u ovo ili u ono, da li ćemo činiti dobra ili pokuđena djela, šta ćemo raditi u svakodnevnom životu, itd. Ta naša sloboda je apsolutna i potpuna, i niko nam je ne može ograničiti. To su univerzalne slobode koje nam je iz Svoje milosti darovao naš veličanstveni Gospodar, Allah,dž.š. Te slobode su prekrasni i prelijepi darovi našeg Milosrdnog Stvoritelja. U krajnjoj liniji nije toliko ni važno da li ćemo obavljati to i to zanimanje, da li ćemo raditi na tom i tom radnom mjestu, da li ćemo živjeti u toj i toj državi, da li ćemo biti tog i tog pola, rase, nacionalnosti, političkog uvjerenja, itd. Važno je samo jedno, a to je da u našem zemaljskom životu činimo samo ona djela sa kojima je zadovoljan naš Milosrdni Gospodar, Allah,dž.š. i da se klonimo onih djela sa kojima On nije zadovoljan.

Svima nam je sasvim jasno da mi zaista imamo punu slobodu volje. Dokaz da je to zaista tako je to što mi u svakom trenutku našeg života možemo uraditi sve ono što želimo i ništa nas u tome ne sprečava. Naravno, to možemo da radimo samo u granicama naših mogućnosti, i datih objektivnih okolnosti. Naučna je činjenica da postoji i Božije određenje. Dokaz za to je zakonomjernost u datumima iz istorije čovječanstva. Svaki događaj koji se do sada desio na našoj planeti Zemlji desio se tačno onog trenutka kada je to odredio Uzvišeni Allah,dž.š. Kada analiziramo te datume vidjećemo da postoji sasvim očigledna matematička zakonomjernost u njihovom dešavanju. Te zakonomjernosti ne bi bilo kada ne bi postojalo Božije određenje.

Ovo je samo kraći osvrt na tajne Božijeg određenja. O toj temi se može još mnogo toga reći. Spreman sam da objasnim i neke druge aspekte ovog fenomena, a to ću uraditi ako za ovu temu bude postojao interes kod posjetilaca ovog bloga.

Zašto postoji dobro i zlo?

Neki takozvani filozofi postavljaju pitanje: Zašto je Bog stvorio zlo? - pa konstatuju da na to pitanje religija nema odgovor. Upravo to pitanje najbolje pokazuje kako pojedinci iz ovog našeg današnjeg vremena imaju sasvim pogrešnu pretstavu o Bogu, i da ne razumiju bit i suštinu našeg postojanja. Prije svega, treba znati da Bog nije stvorio zlo. Zlo ne potiče od Boga. Zlo potiče od nas, ljudi. Uzvišeni Bog je stvorio čovjeka i dao mu mogućnost da čini i dobro i zlo. Takođe, Uzvišeni Bog nas upućuje da činimo samo dobro i da se klonimo zla. Ako mi izaberemo zlo umjesto dobra, pa to je naša odluka. Dakle, čovjek sasvim slobodno odlučuje o tome da li će činiti dobro ili zlo. Ako odluči da čini zlo to je njegova odluka. To je odluka čovjeka.

Prethodno navedeni filozofi su vjerovatno htjeli da postave pitanje zašto je čovjeku data mogućnost da čini zlo i zašto nas Bog ne spriječava da činimo zlo. Razlog za to je slijedeći: Čovjek je biće kojem je Uzvišeni Bog dao punu slobodu volje. Dozvolio nam je da u našem životu činimo sve što želimo. To znači da nam je dozvolio da činimo dobra djela, a takođe i da činimo zlo. Zašto nam je Uzvišeni Bog to dozvolio? Naš Milosrdni Gospodar je nama ljudima dao povlašten položaj u odnosu na sva druga stvorenja u nama poznatom materijalnom svijetu. Čovjek je zaista povlašteno biće. Mi imamo punu slobodu volje i, kako već rekoh, radimo što god želimo. To je privilegija koju nemaju druga bića. Na primjer, meleki mogu da čine samo dobra djela i ne mogu da pogriješe. Svijet meleka je svijet u kojem nema zla. Za razliku od meleka čovjek može da čini i dobro i zlo. Dakle, imamo pravo na vlastiti izbor i na vlastitu odluku. Hvala dragom Bogu da je to zaista tako. Oni koji čine dobro sretni su zbog toga jer to dobro čine samo zato što žele da ga čine, a ne zato što ih neko primorava da to čine. Zamislite kako bi ovaj život bio besmislen kada bi nas neko stalno primoravao da činimo dobro i sprječavao nas da činimo zlo. Kada bismo na takav način pod prisilom učinili neko dobro tako dobro ne bi imalo nikakvog smisla. Pogotovo ne bi imalo smisla da nas nakon toga Uzvišeni Bog nagradi za to dobro djelo. Takođe, ne bi imalo smisla da nas neko spriječi u našoj želji da počinimo neko zlo, pa da nas poslije toga nagradi zato što nismo počinili to zlo. Kada bi nas neko na našoj planeti Zemlji stalno primoravao da činimo samo dobro, i da ne činimo zlo, tada bi naš svijet bio svijet bezgrešnih bića. To bi bio svijet poput svijeta meleka. Ne daj Bože da nas neko u toku našeg života svakog trenutka primorava da činimo ta i ta djela, ili da nas sprječava da činimo neka druga djela. Ko bi od nas želio da živi u takvom svijetu? Naravno da mi ljudi tako nešto ne želimo. Mi smo svjesni toga da imamo povlašten položaj u Kosmosu. Uzvišeni Bog nas je obdario mnogim blagodatima. Kada bismo brojali sve te blagodati ne bismo ih mogli izbrojati. A najveća blagodat je, prema mom mišljenju, u tome što nam je Uzvišeni Bog dao razum kako bismo shvatili bit i suštinu našeg postojanja, zatim što nam je dao punu slobodu volje, pa možemo sami odlučiti o tome šta ćemo raditi u našem zemaljskom životu, što nam je darovao Svoje Božanske knjige i slao poslanike kako bismo što lakše spoznali pravi put.