PRIČE (7)

Bismillahi Rrahmani Rrahim,


MJESEC

Na dan 25.03.1994. godine u 19 sati i 10 minuta na nebu iznad Trenice, u neposrednoj blizini Novog Travnika, pojavila se misteriozna figura. U prvom trenutku ta figura je imala oblik spljoštenog balona, a kroz nekoliko trenutaka taj balon je dobio oblik ogromne đinovske kruške. Rubove te “kruške” je obavijao taj tanki sloj prozirnih oblaka, pa je izgledalo kao da je neko uzeo dugu pa sa njome omotao tu figuru. U unutrašnjosti te figure nalazilo se vedro plavo nebo.

Inače, u tom trenutku je nebo nad Trenicom bilo potpuno vedro i bez ijednog oblaka. Sunce je tek bilo zašlo, a na nebu se nalazio puni mjesec. U trenutku kada se pojavila ta figura mjesec je “nestao” sa neba. Zapravo, mjesec je zaklonila ta figura. Međutim, misterija je u tome kako je ta figura mogla da zakloni mjesec. Naime, ta figura je imala samo jedan mali uski sloj prozirnih oblaka na svom rubu, a u njenoj unutrašnjosti je bilo vedro plavo nebo. Dakle, mjesec nije mogao da zakloni taj uski prozirni sloj oblaka, a ni vedro nebo u njenoj unutrašnjosti. U toj figurni nije bilo nešto što bi moglo da zakloni mjesec. a mjesec je ipak nestao. Dilema je gdje je nestao i kako je nestao.

Kroz nekoliko trenutaka ispod donjeg rubnog dijela figure pojavili su se mjesečevi zraci, pa su obasjavali zemlju. Mjesec je svojim punim sjajem obasjavao Zemlju iako ga nije bilo na nebu. Izgledalo je kao da ga je zaklonila neka nevidljiva pregrada ili zastor, i da mjesec iza tog zastora obasjava zemlju. Taj spektakl se jednostavno ne može opisati. Na nebu se nalazila ogromna prozirna figura, a ispod te figure zemlju su obasjavali zraci mjeseca kojeg nije bilo na nebu. Taj prizor smo posmatrali bez daha. Bili smo iznenađeni i zbunjeni. Bilo je sasvim očigledno da se dešava nešto što je veoma neobično. Bilo je očigledno da smo svjedoci jednog od najneobičnijih nebeskih fenomena. Taj spektakl je trajao do 19 sati i 19 minuta. I tada se desilo nešto što nas je još više zbunilo. Naime, u unutrašnjosti te figure pojavila se jedna mala svjetla tačkica. Ta tačkica se iz dubine Kosmosa kretala ka površini figure. I što je bila bliže toj površini ista je postajala sve veća i veća. I kada je došla do samog unutrašnjeg ruba figure u tom trenutku je ta svijetla tačka “izronila” na površinu. Izronila je u rubnom dijelu te figure koji je bio sačinjen od tankog sloja prozirnih oblaka. Kada je izronila na površinu ta tačkica se “pretvorila”u puni mjesec . Mjesec je ponovo zasjao svojim punim sjajem. Nakon toga mjesec se postepeno kretao od tog rubnog dijela figure ka spoljašnosti, pa je uskoro "isplovio" izvan figure. Odmah nakon toga figura se raspala u male perjaste oblake koji su nastavili da plovile kroz nebeski beskraj.