Robovi vlastitoga tijela

                                                          Bismillahi Rrahmani Rrahim,

Naša najveća svetinja nam je naše vlastito tijelo. Svakog trenutka našeg života služimo mu kao robovi. Trudimo se da ga napojimo, nahranimo,  lijepo obućemo, da ga nagizdamo i nalickamo, da mu kupimo prelijepo auto, da mu napravimo raskošni dvorac u kojem će boraviti, i da mu damo najveća blaga ovoga svijeta. A to naše tijelo kojem robujemo privlači grijeh i upija griješnost kao što spužva upija vodu. Evo šta o našem tijelu kaže Isa, a.s. (Isus) u Evanđelju po Barnabi (Prevod Esed Bošnjak):

„Teško svijetu što uči samo da udovolji tijelu koje je ilovača i izmet, a ne izučava nego zaboravlja službu Bogu...!

Kada birate prijatelja gledajte koliko se on boji Boga i koliko on mrzi svoje sopstveno tijelo kao okrutnog neprijatelja. Molitva je so tijela koja mu ne dopušta da se pokvari grijehom.

Od ilovače, od Zemlje je Bog stvorio tijelo, i u to udahnuo dah života... I zato kad tijelo ometa službu Božiju ono treba da bude s prezirom odbijeno kao ilovača i zgaženo.“

Šta je tijelo sada – ono manifestuje svoje želje – to je grub neprijatelj svakog dobra: jer ono samo želi grijeh.

Treba li onda čovjek, da bi zadovoljio jednog od svojih neprijatelja, da napusti da udovoljava Bogu, svom stvoritelju?.

Ali, ako pogledate u grobnice, vidjećete šta je tijelo“.

„Isus odgovori: „Drži svoje tijelo kao konj, i živjećeš sigurno. Jer, konju se daje hrana po mjeri, a rad bez mjere, i uzda se stavlja na njega, da bi on išao po tvojoj volji, on se drži na oskudnom mjestu i tuče se kad je neposlušan.“

  

Mudrost o kojoj ovdje govorim je zlatni ključ kojim ćemo, ako Bog da, otključati vrata dženetta ili raja.

Kirija za korištenje planete Zemlje?

                                                           Bismillahi Rrahmani Rrahim,

Naša planeta Zemlja na kojoj živimo nije postojala oduvijek. Nekada je nije bilo. I gle, jednoga trenutka, nastade ta planeta. Nastade najljepša planeta u Kosmosu. Na toj planeti stvoreno je sve što treba za život i boravak svih životnih vrsta. Stvoreno je sve što treba za ugodan život i boravak čovjeka. I mi sada živimo na toj prelijepoj planeti. Svakodnevno koristimo blagodati koje su tu stvorene. Kada bismo brojali Božije blagodati ne bismo ih mogli izbrojati. Te blagodati koristimo besplatno. Ne moramo nikome plaćati kiriju. Dobili smo ih džabe. Ili se to nama samo čini. Jesmo li zaista dobili džabe tu planetu. Imamo li pravo da na istoj besplatno živimo i uživamo mnoge blagodati? Jesmo li džabe dobili te blagodati? Razmislimo o tome. Iz našeg svakodnevnog iskustva znamo da se u ovom našem dunjalučkom životu ništa ne dobija džabe. Sve sve mora platiti, na ovaj ili onaj način. Kada neka građevinska firma napravi stambenu zgradu neće te stanove dati stanarima džabe. Dat će ih pod kiriju ili će ih prodati. Pri tome će postaviti svoje uslove za boravak i život u tim stanovima. Ako stanari ne poštuju te uslove uslijedit će sankcije. Vlasnik zgrade će nas kazniti za naše eventualne greške.

Jesmo li mi, ljudi, zaista dobili besplatno planetu Zemlju da na istoj boravimo i koristimo njene blagodati? Odgovor je negativan. Nismo. Nismo je dobili besplatno. Kako već rekoh, ništa se u životu ne dobija džabe. Planeta Zemlja je, ustvari, naš dom. Tvorac Kosmosa nam je tu planetu dao na korištenje pod određenim uslovima. Postavio nam je stroge uslove kojih se moramo pridržavati da bismo mogli boraviti na toj planeti. Kako je to uradio? Poslao nam je svoje odabranike, ili svete ljude, da nam prenesu Njegove upute. Jasno nam je rekao šta treba da radimo da bi On bio zadovoljan, i čega treba da se klonimo da On ne bi bio nezadovoljan. U nekim slučajevima bili smo pažljivi stanari tog našeg doma, pa je Bog sa nama bio zadovoljan. U nekim slučajevima smo činili neka ružna djela, pa je Bog bio nezadovoljan. Tada je, za kaznu, neke narode uništavao, pa je umjesto njih doveo neke druge narode. Također, Bog koristi i neke druge načine kažnjavanja. Dakle, taj naš dom, tj, planetu Zemlju, nismo dobili besplatno. Ne možemo je koristiti besplatno. Boravak na toj planeti moramo platiti. Platit ćemo ga čineći djela sa kojima je Bog zadovoljan.

Innovative research in Bosnia and Herzegovina

Dear Lutvo Kuric:

We are delighted to inform that your research paper has been “Accepted for
Publication” in JOURNAL OF ADVANCES IN PHYSICS, (JAP) Upcoming Edition.
CIR is delighted to inform that we have received several high quality
research manuscripts for JAP Edition. Your research paper has been accepted
for publication on the basis of CIR procedural and peer review. 

Paper Title:  "Systems theory and cybernetics in chemistry and physics".

Chief Editor
Council for Innovative Research
www.cirworld.com
editor@cirworld.com
Chief Editor
Journal of Advances in Physics
Council for Innovative Research
www.jap.cirworld.com, editorjap@cirworld.com

http://cirworld.com/index.php/JAP/article/view/2295

Komunikacija čovjeka i drveta života?

                                                              Bismillahi Rrahmani Rrahim,

U dnevnoj sobi imamo dvije velike saksije drveta života. Stabljike su narasle skoro do plafona (visina oko 4 m). Stavili smo ih do prozora., a odmah do saksija nalazi se kauč. Drvo života se razgranalo na sve strane. Listovi na tim stabljikama su dugački oko 45 cm. Kada sjednem na kauč imam osjećaj kao da sam u prelijepoj zelenoj šumi i da je svugdje oko mene lišće šumskog drveća. Jednog jutra probudih se nešto ranije, pa pređoh iz spavače sobe da spavam u dnevnoj sobi na kauč uz kojeg su se nalazile saksije drveta života. Tada nisam ni znao o kojoj biljci se radi. Spavao sam neko vrijeme, pa se probudih. Odmah ugledah  da se iznad mojih prsa, na udaljenosti od 3 do 5 cm nalazi krošnja zelenog lišća. Ambijent kao u bajci. Pomislih da su to listovi sa stabljika iz saksija koje su smještene u tom dijelu stana. Dakle, ništa neobično, pa nastavih da spavam.

To se ponavljalo i narednih dana, sedmica i mjeseci kada sam povremeno spavao na tom kauču. Kada god se probudim uvijek vidim iznad mojih grudi to prekrasno zeleno lišće. To sam smatrao normalnom pojavom, pa sam uživao u ljepoti tog lišča. Jednoga dana primijetih da tu nešto ne štima. Listovi drveta života su se nalazili na udaljenosti od oko 3 metra od mojih grudi, a u tom trenutku, kada se probudim, isti se nalaze na udaljenosti od oko 3  do 5 cm od mojih grudi. Zatim primijetih da ti listovi koji se nalaze iznad mojih grudi izgledaju sasvim drugačije, i da to nisu listovi sa drveta života.  Primijetih da su listovi sa drveta života dugački oko 46 cm, a listovi iznad mojih grudi oko 6 cm, itd. Odmah shvatih da te grančice sa listovima iznad mojih grudi nisu listovi drveta života. Bio sam iznenađen i zbunjen. Pitao sam se šta se to dešava i kakve su to grančice sa listovima iznad mojih grudi?

Jednog jutra, dok posmatrah te prelijepe listove, odlučih da ih rukom dodirnem i da ih pomilujem od dragosti. Dodirnuh najbliži list. Istog trenutka taj list nestade. Nestadoše i drugi  dijelovi sa te grančice zelenih listova. To me zbuni. Ne razumijem šta se dešava? Sada dodirnuh još jedan list koji se nalazio na drugoj grančici. I taj list nestade. Stavih ruku na preostali dio krošnje sa listovima. Tog trenutka nestadoše i ti listovi. Nije ostao ni jedan list. Iznad mojih grudi nije više bilo tih prelijepih zelenih listova.

To me veoma zbuni. Malo se uplaših. Nisam znao šta se dešava? Odlučih da neko vrijeme ne spavam na tom kauču. U stanu imamo i drugih saksija sa drugačijim cvijećem. Međutim, kada spavam u blizini tih saksija ne pojavljuju se grančice sa tim prelijepim zelenim listovima. Također, i u slučajevima kada spavam u blizini drveta života, kada pogled usmjerim u nekom drugom pravcu, ni tada ne vidim te listove. Vidim ih samo onda kada direktno gledam u drvo života.

Nekoliko sedmica razmišljam o tom fenomenu. Nakon toga odlučih  da utvrdim o čemu se tu stvarno radi. Jednog jutra ponovo legoh na taj kauč. Spavao sam kraće vrijeme, pa se probudih. Iznad mojih grudi su se opet nalazili ti prekrasni zeleni listovi. Desnom rukom polako i pažljivo dodirnuh najbliži list. Primijetih da moj prst dodiruje prazan prostor. Dodirujem list kojeg gledam i vidim, ali ga moj prst ne može opipati. Ne može ga dodirnuti. Moj prst je prošao kroz taj list kojeg nema. Ustvari, prošao je kroz prazan prostor. Međutim, sada se neočekivano pojavi još jedan problem. Taj list kojeg nema, i kojeg nisam dodirnuo prstom, je zaklanjao dio prozora koji se nalazi iza tog lista. Radi se o prozoru uz kojeg je stavljena saksija drveta života. Dakle, ipak tu ima nešto što sprječava moje oči da vide prostor iza navedenog lista kojeg nema. Ima nešto nevidljivo što moji prsti ne mogu dodirnuti. Šta je to što je nevidljivo i što sprječava zakone fizikalnog univerzuma da djeluju u datom prostoru i datom vremenu?

Uskoro taj list nestade, pa su moje oči mogle ponovo vidjeti zaklonjeni dio prozora. Dilema je kako može list kojeg nema i kojeg ne mogu dodirnuti zakloniti dio prozora?

I narednih mjeseci nastavih sa pokušajima da otkrijem o čemu se tu radi radi. Evo šta sam još otkrio:

-Jednog jutra kažiprstom dodirnuh donji dio najbližeg lista. Ustvari, pokušah da ga pomilujem. Odmah nakon toga nestade taj dio lista kojeg sam dodirnuo. Kao da sam ga gumicom izbrisao. Ponovo dodirnuh preostali dio tog lista. I taj dio lista nestade. To isto uradih i treći put. Ovog puta je nestao cijeli list. Sličan eksperiment izvrših i na slijedećem listu. Opet isto. Prvo nestade donji dio lista kojeg sam dodirnuo prstom, a nakon toga nestade i cijeli list. Sada diram rukom onako nasumice i ostale listove, pa i ti listovi nestadoše.

Stekoh utisak da sam se na neki način sprijateljio sa tim listovima. Narednih dana odlučih da pažljivo posmatram te listove, a da ih ne diram. Prvo pažljivo pogledam te listove s namjerom da zapamtim njihov izgled. Nakon toga zažmirim. Kroz nekoliko trenutaka otvorim oči, pa ugledam da se iznad mojih grudi nalaze neke druge grančice sa nekim drugim prelijepim zelenim listovima. Te druge grančice su imale drugačije listove koji su  na neki drugačiji način bili međusobno povezani. Taj eksperiment ponovih više puta. Svaki put se, kada ponovo otvorim oči, pojavi drugo lišće. Vidim bezbroj prelijepih kombinacija grančica sa različitim zelenim listovima. To otprilike izgleda kao kada na internetu gledam neki post sa prelijepim snimcima prirode. Pomislih, možda drvo života ima svoj vlastiti internet. Ako ga ima, onda je izvjesno da taj hipotetički biljni internet funkcioniše na savršen način.

Narednih dana otkrih da listovi drveta života stalno mijenjaju svoj oblik i izgled, te međusobnu povezanost. To rade neprimijetno. Dok gledam jedan list drugi listovi do njega se neprimijetno mijenjaju. Čim skrenem pogled na te druge listove istog trenutka se promijeni taj prvi list kojeg sam malo prije gledao. Kada duže vremena posmatram samo jedan list i on se neprimijetno mijenja. Pojavljuju se neke druge grančice sa nekim drugim listovima, pa je praktično nemoguće shvatiti šta se to dešava i kako zaista funkcioniše taj nevidljivi internet drveta života.

List kojeg gledam, naizgled je uvijek isti, međutim, onoga trenutka kada pogledam neki drugi list vidim da tog lista kojeg sam malo prije gledao više nema i da je na njegovo mjesto došao neki drugi list. Kada pogled vratim na prvi list vidim da ni tog lista nema, jer ga je u međuvremenu zamijenio neki drugi list, itd. Ključ tih promjena je izgleda u stabljici lista. Svakog trenutka na tim stabljikama se mijenja oblik i izgled tih stabljika i njenih listova. To izvanredno funkcioniše dok ne diram te listove. Čim ih počnem dirati rukom poremeti se taj nevidljivi internet drveta života.

Ponekad iznenada ustanem sa kauča s namjerom da licem dodirnem to lišće. Istog trenutka svi ti listovi i stabljike se „vrate“ svom drvetu života, pa se spoje sa  njegovim listovima. Posebno je zanimljiva činjenica da listovi sa stabljike drveta života izgledaju sasvim drugačije, dok listovi koji se nalaze iznad mojih grudi donekle podsjećaju na listove šljive ili neke druge voćke.

Ovi događaji se dešavaju svakodnevno kada spavam u blizini saksija drveta života. Listovi se pojavljuju u toku cijele noči, a najčešće ih vidim u periodu od zore, pa do 7 ili 8 sati. Međutim, u toku dana ne spavam na tom kauču, pa ne znam da li bih i tada mogao vidjeti te prelijepe listove.

Moju hipotetičku komunikaciju sa drvetom života nastavih i narednih mjeseci. Kada se ujutro probudim prvo što vidim je prelijepa krošnja zelenog lišća koje se razgranalo tačno iznad mojih grudi na udaljenosti od pet do deset centimetara. Razmišljam šta da uradim? Kako da otkrijem o čemu se tu stvarno radi? U trenutku kada se probudim, obično ležim na leđima. Tada, u tom ležećem položaju, desnom rukom dodirujem to prelijepo lišće. Dodirujem ga, ali ga ne mogu opipati. Ne mogu da sa istim ostvarim neposredan fizički kontakt. Odlučih da uradim ovako: Polako ću okretati glavu na lijevu i desnu stranu da vidim kako će reagovati to lišće. Okrenuh glavu na desnu stranu. Tog trenutka nekoliko stabljika sa svojim zelenim lišćem pomjeri se na tu istu stranu, tačno onoliko koliko sam ja pomjerio glavu. Ostale stabljike sa zelenim lišćem se nisu ni pomakle sa svog mjesta. Nisu reagovale na to moje okretanje glave. Sada okrenuh glavu na lijevu stranu. Stabljike sa lišćem koje se malo prije pomaklo na desnu stranu uradiše to isto, pa se premjestiše sa desne na lijevu stranu. Nakon toga nekoliko puta veoma brzo okrenuh glavu na desnu i lijevu stranu. To isto uradiše i navedene stabljike. Pratile su svaki moj pokret glave. Premještale su se sa jedne na drugu stranu. Međutim, ostale stabljike nisu reagovale, već su ostale na svom mjestu. Dilema je zašto su na moje pokrete glave reagovale samo neke stabljike? Zašto na isti način nisu reagovale i druge stabljike? Odgovor na to pitanje ne znam. Ipak, imam utisak da malo po malo uspostavljam komunikaciju sa drvetom života, da se polako upoznajemo i da smo na dobrom putu da zaista uspostavimo prvu komunikaciju čovjeka i biljki.

Jednoga dana probudih se u 6,45 sati. Desnom rukom dodirnuh najbliži list. Nije bilo nikakve reakcije. Nakon toga kažiprstom dodirnuh vrh tog lista s snamjerom da ga savijem ka dole. I taj list se povi ka dole. Povukoh natrag kažiprst. List je i dalje ostao povijen ka dole. To isto uradih i sa drugim listom koji je bio najbliži navedenom listu. Kažiprstom ga savih ka dole. Navedeni list se povi ka dole. Nekoliko trenutaka posmatram ta dva povijena lista. Nakon toga nestadoše oba ta lista i ostale stabljike i listovi koji su se nalazili iznad mojih grudi. Stekoh utisak da je to prvi korak ka uspostavljanju istinske komunikacije između čovjeka i tog drveta života.

Pokušavam da snimim te nevidljive listove

Odlučih da pokušam snimiti zelene listove iznad mojih grudi. Imam neki stari mobitel sa kojim se mogu praviti fotografije i snimati video. Međutim, ne mogu koristiti blic, jer ga nemam. U toku noći pređoh iz spavaće sobe i legoh na kauč u blizini drveta života. Odmah uključih kameru na mobitelu za snimanje videa, pa je stavih da mi bude u blizini moje desne ruke kako bih mogao da je uključim kada se pojave navedeni listovi. Nakon toga zaspah. Probudih se oko 4 sata i 15 minuta. U toj prostoriji je bio polumrak. Ugledah nekoliko listova iznad mojih grudi. Uzeh mobitel, pa uključih kameru. Čim sam to uradio blic obasja te listove, pa isti odmah nestadoše. A u tom starom mobitelu nema blica.  To nije bio blic već neko nepoznato svjetlo. Odmah nakon toga na tom mobitelu začu se glasna muzika. Tog istog trenutka zazvoni  telefon na mom mobitelu koji se nalazio u drugom dijelu stana. Ustadoh pa uzeh taj moj mobitel, pa rekoh: „Halo“. Niko se ne javlja, već čujem onu istu muziku koja se tog trenutkka čula na mobitelu kojim sam pokušao snimiti navedeno zeleno lišće. Znači, mobitel kojim sam snimao lišće „telefonirao“ je mom mobitelu. Vjerovatno se tu radi o nekoj PTT zbrci. Međutim, ne mogu oblasniti kako može mobitel koji nema blic snimati sa blicom kojeg nema.

Poslije shvatih da za snimanje u polumraku treba posebna kamera, a ja je nemam, pa odustah od pokušaja da napravim snimak tog lišča..

Prvi fizički kontakt sa nevidljivim listovima

Jednoga dana u rane jutarnje sate dođoh da spavam na kauču pored drveta života. Uskoro se probudih. Vidim da se iznad mojih grudi nalazi mnogo prelijepih zelenih listova. Bilo ih je više nego obično. Lijevom rukom ih nježno dodirujem. Na moje veliko iznenađenje, po prvi put uspijevam da ih opipam. Uspijevam da ih dodirnem. Ovog puta to nisu bili listovi u praznom prostoru. To su bili stvarni listovi. Ruku pomjeram lijevo i desno, pa se i lišće pomijera lijevo i desno. U jednom trenutku kažiprstom pritisnuh listove ka dole, pa se nekoliko listova stisnu jedan uz drugi. Tog trenutka osjetih bol u tom prstu, kao da sam dodirnuo koprive. Odmah ruku vratih natrag. Prst me i dalje bolio. Izgledalo je kao da sam ga upravo izvukao iz kopriva. Ustadoh pa pregledah taj prst. Na istom vidjeh neki trag kao da sam se opekao od nešto. Samo na tom prstu je bio taj trag, dok na drugim prstima nije bilo tog traga.

Ne znam o čemu se radi, niti kako da objasnim taj moj hipotetički kontakt sa drvetom života. Treba mi kamera koja će u toj polumračnoj prostoriji snimiti šta se tu zaista dešava. Na žalost, nemam takvu kameru i ne mogu je nabaviti.

Još jedan eksperiment

Stavih prst iza najbližeg lista. Taj list je zaklonio taj moj dio prsta, pa ga nisam mogao vidjeti. Dakle, ima „nešto“ što je zaklonilo taj dio prsta. Prije toga sam prstom pomjerao lišće  u raznim pravcima. Ti listovi su se njihali lijevo-desno u pravcu moga prsta. To se ranije rijetko dešavalo. Tada je moj prst dodirivao prazar prostor, a listovi su bili nepokretni, pa su poslije nestali. Nisam mogao da ih pomjerim.

Proteklih desetak dana svako jutro vidim identičnu sliku: iznad mojih grudi nalazi se samo jedna stabljika drveta života, neobičnog oblika. U srednjem dijelu je nešto što podsječa na štap dužine  desetak centimetara, donekle podsjeća na balvan u minijaturnom obliku. Sa strane tog štapa je izraslo nešto što podsjeća na stabljike i listove, i neke nepoznate dijelove biljke, pa sam u dilemi je li to slika iz biljnog svijeta. Ta slika je u vertikalnom obliku. Danas se desilo nešto neuobičajeno. Na vrhu te slike nalazilo se slovo Y. To slovo je jasno napisano i ne radi se o slučajnom spletu grančica iz biljnog svijeta. To slovo je izdvojeno od cijele slike, pa izgleda kao da je izraslo iz te slike. Imam  utisak da je drvo života u zadnje vrijeme manje aktivno, doduše i ja sam manje obraćao pažnju na te slike.

Slika imena Allah,dž.š.

-Jednog jutra uzeh sliku imena Allah, pa je stavih pored sebe, kada se probudim da tom slikom dodirnem zelene stabljike i listove. Probudih se oko 7,20 sati. Iznad mojih grudi stajala je uobičajena slika stabljika i lišća. Primakoh Božije ime bliže tom prelijepom zelenom lišću. Tog trenutka stabljike se aktiviraše, pa počeše da mijenjaju svoj oblik. Vidjeh veoma raznovrsne prelijepe slike lišća koje ranije nisam vidio, pa ih ne mogu opisati. To je trajalo desetak do petnaest sekundi.

-Danas sam uočio nešto novo: Sa prstom dodirujem jedan list. Primijetih da u trenutku kada se moj prst približava biljki,  ili kada je dodirne, tada postaje duži. Izduži se. Kada ga odmaknem od biljke tada dobije normalan izgled. To se nije do sada dešavalo. Desilo se samo jednom.

-Svaki dan se  ti događaji ponavljaju. Ne znam o čemu se radi. U početku sam mislio da imam neku grešku u očima. Međutim, ta hipoteza nema logike iz više razloga. Na primjer, kada pomjeram glavu lijevo desno, da je greška u očima tada se ne bi pomjerali samo neki listovi u tom pravcu, već bi to radili svi listovi. Kako objasniti snimanje sa blicom na mobitelu koji nema blic? Kako objasniti da se kompletna slika navedenih listova promijeni nakon svakog mog treptaja očima, itd.